petak, 30. prosinca 2011.

2011

Mom mužu nikako nije jasno zasto se svake godine veselim Novoj godini i dočeku iste.


Svaka je godina drugačija,iako se nama često čini da je potpuno ista. Kao prvo nije,stariji smo i iskusniji za jednu godinu. Volim se prisijećati svih lijepih a i onih manje lijepih događaja.


2011 počela je  vrlo stresno, posla na poslu preko glave,previše stresnih trenutaka,preživjela. U 2-3 mjesecu pronašla sam dobrog prijatelja,ovaj blog a s njim i 24 nove blog frendice. Sredinom 3 mjeseca saznala sam da sam trudna, uspjeli smo kupiti novi auto,Miushka je proslavila 3. rockas.

Iako se zbog loseg vremena nismo uspjeli previse okupat na moru,ljeto je bilo zakon,red ribolova,red mora,pa ribolov pa opet more,zakon. Klub mog muza usao je u 1. bocarsku ligu. Proslavili smo sretnu 4 godisnjicu braka, 32 pa 27 rodendan.A sad na kraju godine dobili smo sina, stigao nam je ko' mali Isusek pod bor na ujin rodendan. Nagradena sam sa jos jednom super stvari,moj muz inace sin jedinac,pokazao se kao pun pogodak jos jednom,u mojim najtezim i najbolnijm trenucima pokazao se kao veliki oslonac,utjeha,pomoc,radi toga sam mj od srca zahvalna i svakim danom volim ga sve vise.


Nije sve bas bilo sjajno. Prije.mjesec dana saznali smo da moj predragi svekar ima tumor na mjehuru. Sad je on odstranjen,a nalazi su vise nego dobri,nije potrebna mu kemoterapija.


Bilo je i losih stvari ove godine,ali ih odbijam pamtiti,zelim pamtiti samo dobro,bolje i najbolje.


U 2012 zelim zdravlje,mir,blagostanje,poljubce,zagrljaje,srecu,dobre prijatelje,mnostvo novih vasih i mojih postova,tutorijala,kreativnih uradaka i finih recepata.


Moja novogodisnja odluka je: sto mogu danas ne ostvljam za sutra.


Razmislite o tome kakva vam je bila '11, i kakva bi vam '12 trebala biti.


U ime cijele obitelji zelim vam sve ono sto zelim samoj sebi.


Sretna Nova godina.


Published with Blogger-droid v2.0.2

utorak, 20. prosinca 2011.

ponedjeljak, 19. prosinca 2011.

Trudnoća

                   Trudnoća je zasigurno ženino najdraže i najljepše doba u životu. Sigurno je i najčudnije. Kada saznaš da si trudna obuzme te masa osjećaja, onih dobrih a i onih manje dobrih. Ja sam svoje obe trudnoće željela, ali sam se u isto vrijeme pitala ''da li mi je to zaista trebalo''. Prvi put sam ostala trudna sa 22 i pol godine, nedugo nakon vjenčanja, jednostavno smo taj tren to željeli i odmah se primilo (mjesec i pol nakon svadbe, odmah nakon medenog mjeseca saznala sam da sam trudna, Miushka nam je suvenir iz Turske). Mislila sam da sam bila spremna, ali vraga, za dijete ne možeš nikada biti spreman jer ono preko noći okrene tvoj svijet za 360 stupnjeva. Ne mislim da su mi dijete i brak oduzeli mladost jer sam sa 18 godina počela zarađivati, putovati, izlaziti, obišla sam sve tadašnje najbolje klubove a i one manje dobre po Zagrebu i okolici, Hrvatskoj, probala sve i svašta, pa mi to zapravo i ne nedostaje. Drugu trudnoću smo čekali, jer nisam imala položen pripravnički ispit, a ni stalni posao, a kad sam ga dobila htjeli smo malo uživati u punoj plaći. Kad smo sve to ostvarili pokušali smo i voila! opet se odmah primilo. Ma, moj muž je pravi štemer, hihihi.... Kad sam saznala da sam trudna nisam znala da li sam sretna ili ne. Naravno da sam bila sretna, ali istovremeno i zbunjena. Miushka je bila dovoljno velika da s njom možeš gdje poželiš, konačno sam skinula kile od prve trudnoće i sad stvarno dobro izgledam, konačno si možemo priuštiti što poželimo, a sad se toga moram odreći. Ti su osjećaji trajali jedno dva tjedna i ubrzo sam se s tim pomirila, jer to i tako brzo ponovno dođe. U početku ove trudnoće sam imala komplikacije, doktor nije bio baš siguran hoće li se trudnoća zadržati, ali nakon 2 tjedna bolovanja i 4 tjedna terapije sve je bilo OK. Sve moje kolegice su se čudile što radim, kod nas je praksa da idemo odmah na bolovanje jer u našem kolektivu vladaju kojekakve bolesti, stresovi, dizanje... Ja sam htjela svoje predškolce do kraja pripremiti za školu, odraditi ljetna dežurstva, otići na godišnji jer mi ga šefica drugačije ne bi ni dala, te što duže primati punu plaću. Radila sam do 1.9., odnosno 6 mj. trudnoće. Da mi je bilo teško je, ali sam preživjela.
        
Prva 3-4 mj trudnoće poprilično su dosadna.. Imaš mučnine, razdražljiva si, dijete još nije ''oživjelo'', trbušćić se baš i ne ističe. Tek oko 4-5 mj beba se počne kretati, ti to osjećaš i uživaš u svakom njegovom pomaku. U ovom periodu možda i saznaš što nosiš, počneš razmišljati što ti sve treba, a što ne, što ćeš posuditi, kupiti... Počinješ dobivati kile. Odričeš se neke hrane, kave, cigareta, sokova... Čuvaš se. U 7 mjesecu trbuh ti se vidi i uživaš nositi trudničku garderobu, sad ćeš kupiti kolica, krevetić i polako pripremati stvari za bebu. Jesi li ti spremna? Misliš da jesi. Moš' mislit. U 8 mj spremila si si torbu, bebi si ju također spremila, mužu si ostavila poruke po stanu da se on može snaći kad će dolaziti po vas. Još uvijek misliš da si spremna. U 9 mj. već ti je dosta. Ne možeš dugo sjediti jer te onda bole prepone, kukovi, leđa, natečene noge itd. Ne možeš dugo ležati jer te onda bole leđa i rebra, po noći se budiš 3-4 puta na wc, piješ željezo a zbog njega ti je wc postao najdraža prostorija u stanu, ne možeš se okupati,odrezati nokte na nogama, obrijati, a o sexu da i ne govorim. Još uvijek misliš da je to to, spremna si. A onda krenu trudovi, naravno lažni, pa ti iscuri višak mokraće, a ti naravno misliš da je plodna voda, sve do onog trena dok ne počne za stvarno i tad ostaneš zbunjena i misliš si ''je li to to, zar ću sad stvarno roditi?''. I radiš si dijete, i svi oni problemi i bolovi od ranije najednom nestanu kao da ih nikad nije ni bilo. I onda pomisliš ''ovo moram ponoviti''. Nakon 3-6 dana, ovisno o tome da li je porod bilo prirodan ili carski ti dođeš doma, konačno ostanete sam s djeteom. Jel' još uvijek misliš da si spremna? Ne bih rekla. Sad počinje ona prava briga koja nikada ne prestaje.

Sve u svemu, trudnoća je jedno super iskustvo. Bolje upoznaš sebe, a i svog partnera. Za veliki trud dobiješ i daš super, najljepši poklon u životu, ŽIVOT, najboljeg malog prijatelja, anđela, tvoj osobni centar svijeta.

Btw ja još uvijek čekam.

                        Prvi dani s mojom Miushkom u rodilištu. 15.04.2008.

                                         Moja Miushka danas.


četvrtak, 15. prosinca 2011.

Lazna uzbuna

Eh, jucer mi je bio termin, a ja još uvijek doma. Sinoc smo imali laznu uzbunu. Dok sam ulazila u kadu ucinilo mi se da mi je procurila plodna voda, i ja brzo oprala se, kosu takoder, spremil Miushku u pidamu i brzo zovdm muza da dolazi s treninga i vozi me u bolnicu. Baka je dosla pricuvati malu, a nas dvoje torbu u auto i put pod noge. U Merkuru nema zive duse, vec je bio 21 sat, ma milina. Odmah dosla na red, sestra me ugodno primila, stavila na ctg, ma sve za 5. E, onda sam pocela razmisljati onako u tisini o prvom porodu, kako je boljelo, kako mi je bilo lose, kako se Miushka razbolila, pa kako sam se ja razbolila, ma ono, dode ti da places. Ali sam pocela razmisljati i o tome kako sam htjela ovo dijete i koliko sam ga cekala, ma mislim si ja sve ce biti ocki-docki. Par trudica i sad ce oni zvati Igora da ude i bude sa mnom. Kad ono, nit' curi voda, nit' su to trudovi za radanja. Veli doktorica:"ajte vi gospodo doma i dodite u utorak." Zapravo mi je u utorak termin po uzvu, na bratov rockas. I tako ja jos uvijek cekam.


Published with Blogger-droid v2.0.2

utorak, 13. prosinca 2011.

Android

Evo,javljam se iz svog doma po prvi put sa androida. Djed mraz je ove godine malo uranio. Pocastili smo se sa novim mobitelima kako to inace i radimo svake dvije godine uoci Bozica. Blagdani su dobar izgovor za uci u trosak. Jos sam u komadu. Po zadnjoj menstruaciji termin mi je bio jucer ili bi trebao biti sutra, a po mom doktoru koji mi racuna po UZVu tek 20.12. Ma vec sam se izgubila u racunanju vremena i iscekicanju. Psenica je posijana,4 vrste kolacica spremne, ukrasi gotovi, stan ulizan, ja sam spremna za Bozic. Nije sve bas tako sjajno ovih dana. Moj dragi svekar zavrsio je u bolnici, dijagnosticiran mu je tumor na mjehur. Danas je operiran i za sad je sve pod kontrolom, u subotu ce vjerovatno doma. Hvala Bogu. Ja cu vjerovatno opet na carski, nisam bas presretna zbog toga jer se bojim da Bozic ne provedem u bolnici. Stoga, odlucila sam zanemariti lift i penjati se na 4 kat od sad pa do poroda. Drzite mi fige da to bude sto prije,a ja vam saljem svima ma koliko god da vas ima veliku puskanu.


Published with Blogger-droid v2.0.2

četvrtak, 8. prosinca 2011.

Još sam tu

              Da, još sam u komadu. Rekao mi je doktor neki dan da ako ovako ostane mogu biti trudna još godinu dana. Idući tjedan mi je termin i moram priznati da mi je sada stvarno teško. Teško mi je sjediti, jer me kasnije bole prepone i leđa. Teško mi je ležati jer me onda bole kukovi i rebra. Ali ne brinite još uvijek mogu svašta raditi. Tako sam našla i vremena isprobati nešto s glinom, ali samo probati, pa neka vam ovo posluži za ideju. Prošli Božić radila sam urase od gipsa, znate one male anđeleke koje je većina već napravila. Ove godine mi je trebala nova ideja jer nije baš fora da se ponavljam. Pokušala sam napraviti gipsane ukrase ali pomoću modlica, pa sam se poslužila sa modlicama za kolače. Ispalo je dobro, moglo je ispasti i bolje da sam bila manje nestrpljiva.




Na stražnju stranu tepsije stavila sam aluminijsku foliju i malo joj rubove potfrknula da mi gips ne bi curio. Na foliju sam stavila veliku modlicu koja odjednom reže nekoliko oblika i zalijepila rubove da bude stisnuto uz podlogu kako se gips ne bi ispod spojio i na kraju sam polako izlila gips. Mogla sam i malo duže sušiti, ali kako sam rekla bila sam nestrpljiva jer me zanimalo kako će ispasti. Kad su se posušili izvadila sam ih, neki su pri tome popoucali, a ovi koji nisu malo sam ih ukrasila sa srebrnim linerom. Nisu nešto, ali kako sam rekla htjela sam probati, i metoda funkcionira, pa ako vam se da probajte i vi.

petak, 2. prosinca 2011.

Božićni ukrasi

Obzirom da svaki čas očekujem odlazak u rodilište odlučila sam danas s vama podijeliti još jedan post. Svake godine izrađujem božićne ukrase. Volim na boru imati pokraj kupljenih nešto što sam ja napravila, a svake godine ih i poklanjam svojim najbližima.

Napravila sam kugle od tijesta. Tijesto je vrlo jednostavno zamijesiti, koliko brašna toliko kuhinjske soli, malo vode, te zamijesite fino i glatko tijesto. Tijesto razvaljajte i pomoću modlica vadite oblike koje želite. Prije dvije godine radila sam srca, a ovaj put krugove. Pomoću slamke napravite rupicu kroz koju ćete objesiti ukras na bor. Svoje oblike sušite na toplom par dana dok se ne posuše sa obje strane. Pokušala sam ih obojati sa akrilnom bojom, no nije se primala i grudala se, mislim da je to zbog soli, pa sam ih pošpricala sa srebrnim lakom u spreju. Ove sličice su rižin papir sa uzorkom malih anđeleka koji su meni neodoljivi, ljepila sam ih sa razrijeđenim drvofixom. Kada se ljepilo osušilo rubove anđela sam prešla sa srebrnim linerom, a na kraju kad se i to osušilo lagano sam prešla sa akrilnim lakom da se malo zasjaji. Još na vrh tamno crvena mašnica i kugle su gotove! Jedva čekam da ih stavim na bor.



Smjesa od tijesta i soli vrlo je zgodna za rad sa djecom, slobodno stavite malo jestive boje i jestive arome za kolače da vam zamiriše. Neka vaše dijete istražuje boje i mirise i tako razvija svoja osjetila, opip, njuh, vid, motoriku ruku i kreativnost. Ako i pojede komadić tog tijesta ne brinite sve su to sastojci koje dijete može probaviti.

Pusam vas puno, i evo vam moja najdraža božićna pjesma uz koju mi se samo pleše i smije. Destiny's child-8 days of christmas .



Lampino novo ruho

Trebala mi je lampa, pa sam otišla kod tate u garažu malo pročačkati po njegovom ''smeću''. Naime, moj tata skuplja svakakve gluposti po garaži, od starih okvira, ogledala, lampi, šalica...sve što drugima ne treba on uzima i sprema u garažu, zašto to radi vjerojatno ne zna ni on sam pa ni ja.
Postolje lampe bilo je plavo, a sjenilo bež sa nekakvim uzorkom. Iako je na jednom mjestu postolje okrhnuto ona nije bila korištena. Sada je sjenilo sivo sa tamno sivim i srebrnim cvjetovima, a postolje je bijelo.

Evo kako sam to napravila. Postolje sam obojala bijelom skrilnom bojom, mislim da sam negdje već spomenula da nisam neki stručnjak za korištenje akrilne boje pa sam morala jedno 3 puta preći bojom kako se ta plava ne bi vidjela. Sjenilo je plastično, a na tu plastiku zalijepljena je tkanina koju sam ja lagano odlijepila kako ne bih potrgala taj plastični dio i zalijepila tapecirung koji sam kupila u obližnjem dućanu sa zavjesama i tkaninama (metar tapecirunga 70 kn, uzela sam 30 cm, pa me koštalo jako malo novaca, cca 20 kn). Sjenilo sam premazala drvofixom i polako i lagno prislanjala tapecirung gladeći sa rukom kako ne bi ostali nabori. Višak materijala sam odrezala ali samo ostavila na vrhu i na dnu centimetar tapecirunga kojeg sam zaljepila s vrućim ljepiliom s unutarnje strane. Mislila sam još na vrhu i na dnu zalijepiti satensku traku no nije bilo potrebe jer lampa i ovako izgleda super.

Ako imate lampu ne sviđa vam se pokušajte naraviti nešto slično. U tatinoj garaži ostala je još jedna, a ja sam kupila materijal sa ružicama, pa će vjerojatno i Miushka dobiti novu lampu!

Prije


Poslije
Slikice mi i nisu neke, nemojte se ljutiti, ali mi se nije dalo slikati, uljepšavati... Neki drugi put, sorry!
Nadam se da vam se sviđa, meni se jako sviđa i puno je ljepša uživo nego na slici.

ponedjeljak, 28. studenoga 2011.

Sarma

Jedan od razloga zašto volim zimu su sarma i kiselo zelje. Obožavam sarmu, sekeli gulaš, kiselo zelje na sve načine.
Jednom sam bila u gostima na ručku i poslužili su nam sarmu, bila je to najlošija sarma koju sam ikad jela. Domaćica je u sarmu stavila klinčiće, kojekakve mirodije koje jednostavno nisu pasale, ma bilo je koma. Toga se uvijek sjetim dok kuham sarmu pa sam odlučila sa vama podijeliti način na koji ju ja kuham tako da oni koji ju kuhaju prvi put ne bi na isti način pogriješili kao moja prijateljica. Pošto je nas troje sve radim u manjim količinama pa ću se po tome i bazirati u pisanju ovog recepta.

1 glavica kiselog zelja
pola glavice rezanog kiselog zelja
1/2 kg miješanog mljevenog mesa
1 glavica luka
2 režnja češnjaka
malo sitno sjeckanog špeka
šaka-dvije riže
sol, papar, po želji malo crvene paprike
komad suhog mesa (suhe kosti, suha rebra...)
lovorov list

SMJESA: meso pomiješati sa lukom, špekom, češnjakom, rižom i začinima, ostaviti da malo odstoji.
Listove lijepo otrgati od glavice da ostanu cijeli i odrezati onu deblju žilu što ide po sredini lista kako biste mogli sarmu lijepo zamotati. Ova količina smjese od mesa bit će dovoljna za oko 10 srednjih sarmica. Listove zelje puniti mesom i motati. Dno dubokog lonca pokriti listovima zelja, na njih poredati sarme, na sarme rezano (ribano) zelje, na to suho meso, lovorov list i pokriti sa listovima zelja te zaliti sa vodom do zadnjeg reda listova zelja. Kuhati oko 2 sata, iako ja kuham oko 3, ponekad 4 na laganoj vatrici da mi zelje bude jako, jako mekano. Po potrebi dodavati vodu. Pred kraj kuhanja dodati žlicu koncentrata rajčice da se malo zarumeni i dodati 2-3 žličice brašna razmučenog s vodom da se malo zgusne. Sarme naravno poslužite uz pire od krumpira.






Tako ja radim sarmu. Ova količina sarmi dovoljna nam je za 3 ručka, 2 kroz tjedan i jedan u škrinju. Nema mi ništa ljepše nego u 6 mjesecu jesti domaću sarmicu.

srijeda, 23. studenoga 2011.

Bajkoviti swap

Odlučila sam sudjelovati u prvom swap, vjerujem da većina vas zna ponešto o tome. Swap je pokrenula Medena-Bluebell boo. Naziv swapa je Fairytale swap. Prijavljeni su birali svak sebi temu, te su kasnije podijeljeni parovi. Ja sam izabrala ''Princeza i žabac'', a moja partnerica Olija ''Princeza na zrnu graška'' Svojoj partnerici izradila sam i poslala broš, traku za kosu, platnenu vreću, blokić i mirisni jastučić!






Sve sam to onako lijepo zapakirala, ma baš za princezu, upravo ovako:


A poštom poslala ovako:


Moja partnerica Olija meni je poslala gumicu za kosu, naušnice, mali notes, kutijicu i pločicu sa porukom.

Zanima me kako uspije napraviti ovu kutijicu da izgleda tako prekrasno i profesionalno napravljeno, ma kutijica i pločica su predobre. Morat ću pothitno na neku radionicu da vidim kako se to radi!
Sve je našlo svoje mjesto, a neki (Miushka) su se već potrudili prisvojiti si neke stvarčice.

Uživala sam pripremajući se za ovaj swap. Nemogu vam opisati svoje uzbuđenje kada sam slala,a tek kad mi je poštar pozvonio na vrata, ma super! Jedva čekam drugi put!

utorak, 22. studenoga 2011.

Zašto volim...

              Nisam znala koji bi bio dobar naziv ovog posta jer volim jako puno toga što nam uskoro dolazi. Zima, Božić, Nova godina... Volim zimu jer je tako nekako tiha. Tiho se prikrada, gotovo se šulja. Sve je nekako u ovo doba meni jednostavno. Božić, obitelj, mir, veselje... Nova godina, nešto novo. Vrlo često se pitam što će to biti novo u Novoj godini, hoće li biti kao prošla(?), ma sigurno će biti bolja.
              Obzirom da se moj termin približava (imam još 3 tjedna), odlučila sam sada početi sa pripremom kolačića. Obožavam suhe kolačiće. Kada sam bila dijete moja mama je znala za Božić napraviti oko13-15 vrsta kolača. Nas je troje djece, a na Štefanje smo slavili imendan mog tate pa je kuća bila puna ljudi. Nama je 13-15 vrsta kolača ipak previše jer ih u principu jedem ja. Prošle godine napravila sam oko 7 vrsta, još ne znam koliko ću ove godine, ali sam već počela, tako da se kad se vratim iz bolnice mogu maksimalno posvetiti svojoj bebi.
              Napravila sam zvjezdice. Recept je vrlo jednostavan, a ide ovako:

TIJESTO:
50 dag oštrog brašna
25 dag margarina
20 dag šećera u prahu
2 žumanjka
1/2 vrećice praška za pecivo
2 vanilin šećera
naribana korica jednog limuna
malo kiselog vrhnja (1-2 žlice)
ZA SPAJANJE: marmelada

Sastojke za tijesto zamijesite. Kada dobijete kuglu od tijesta stavite ju frižider na pola sata da se stvrdne. Na pobrašnjaloj površini razvaljajte tijesto, od polovice tijesta izrezujte pomoću modlica zvjezdice, a od druge polovice zvjezdice s rupicom. Zvjezdice pecite na papiru za pečenje ok 15 min na 190 stupnjeva. Kada se zvjedzdice ohlade premažite cijele sa marmeladom i poklopite sa zvjezdicom sa rupicom i pospite šećerom u prahu.
Ja sam radila krugove, a unutra srca i zvjezdice jer nemam modlicu za zvjezdice.




Uživajte u pripremanju blagdana, znam da ja sigurno hoću.







petak, 11. studenoga 2011.

NAgRADa

Da, i ja sam dobila nagradu i to od  Sare te joj se ovim putem još jednom zahvaljujem
Pravila su:
1. Pokupiti nagradu
2. Zahvaliti na nagradi
3. Postaviti link na moj blog.
4. Postaviti sliku nagrade na svoj blog.
5. Dodijeliti nagradu za novih 7 blogova i obavijestit ih o tome
6. Napisati 7 stvari o sebi

Ovo sam obavila, a sada ja trebam nekoga odabrati.Primjetila sam da su već mnogi dobili istu nagradu jer ona tako simpatično putuje u krug, a ja ću ju dodijeliti:

1. Ivana
2. Marinica
3. Tina.b.
4. Beba still
5. Nata
6. Daytime.dilemma.me
7. Bluebell boo

A sada još 7 stvari o meni:

1. trebam roditi svoje drugo dijete za nešto više od 4 tjedna, i poroda se užasavam jer je prvi bio užas 2. prebrza sam na jeziku  i prečesto preiskrena
3. obožavam piti mlijeko i vodu iz boce
4. obožavam svoj posao i svoje kolegice i ne bi ih mijenjala ni za što,jedva čekam da se vratim raditi 5. studirala sam dva faxa, a sada bi i treći, ali nemam vremena
6. studirala sam njemački jezik i mrzim ga, prontno sam se potrudila da ga zaboravim
7. obožavam pjevati, i ponosim se što sam završila osnovnu glazbenu školu i žao mi je da nisam završila srednju glazbenu školu.

Nadam se da sam sve napravila OKIDOKI.

srijeda, 9. studenoga 2011.

Opuštanje

Što me najviše opušta? Definitivno izrada cvjetića i ručno šivanje bilo čega. Uvlačenje konca u iglu, provlačenje igle kroz materijal, visok stupanj koncentrcije, oprez da se ne ubodeš i mozak na pašu. Jednom sam klincima u grupi dala konac, iglu i tkaninu, pokušali smo ušiti gumb. Mislim da su mi to bili najljepši trenuci s njima. Njihova lica bilo su tako ozbiljna, ruke mirne, a kada bi se uboli sa iglom samo bi me začuđeno pogledali, a ja bi rekla ''ma sve je ok, samo si se upiknu, nije to ništa'', i oni bi nastavili dalje. Ako mislite da je to aktivnost za djevojčice onda se varate, 70% gumbića ušili su dječaci. Koliko su me ti moji ''kaktusi'' znali naljutiti, toliko su me znali i obradovati svojim upornim radom. Ovih dana sam se samo opuštala, a dok sam se opuštala nastali su neki nevi cvjeteki. Sada samo moram odlučiti koji ću pokloniti sestri sutra za ročkas!

ponedjeljak, 7. studenoga 2011.

Giveaway

Još jedan giveaway je u tijeku na blogu ''Volim boje'', pa svi koji niste prijavili pogledajte ove divne broševe! http://volimboje.blogspot.com

nedjelja, 6. studenoga 2011.

Zašto ne volim nedjelju

Svi čekamo vikend da se odmorimo, da ostanem doma sa obitelji, a prvenstveno da ne moramo na posao. Sada kad sam na porodiljskom a i dok nisam bila ne volim nedjelju. Za mene je nedjelja tortura koju jedva čekam da prođe. Zadnjih godinu-dviije-tri, odnosno od kad smo moj suprug i ja kupili stan nismo često zajedno, osim po noći. Prve godine on je uz stalni posao studirao u Osijeku pa je vikende tamo provodio, a sada su tu sportske obaveze pa je uz posao dva do tri puta na treningu. Subota mu je rezervirana za utakmice, a to trpim jer te njegove obaveze poboljšavaju kućni buđet. To mi i ne smeta. Subotu najčešće provodim kod svoje mame, s njom odlazim u dućan, kuham i po cijeli dan ispijam kavu i ništa ne radim, što i nije tako loše. A nedjelja je katastrofa. Trbuh mi je već do zubi, samo što se ne porodim, ostalo mi je još mjesec dana, nisam zainteresirana za niš', a kamoli za kuhanje nedjeljneg ručka, pa se vrlo često uvalimo svekru i svekrvi. Oni su stvarno za poželjeti, ali, koji uvijek postoji, ja ne mogu više. Nitko mi nikad nije ništa ružno rekao , nitko mi nije ništa napravio, ma to sve super. Ubija me napeta atmosfera u zraku, ta se napetost može na šnite rezati. Moja je svekrva ima 60 godina, prvu orahnjaču, sarmu... napravila je prošle zima. Ona preko tjedna ne kuha jer ima baku koja to sve radi, pere veš, prostira ga, skuha ručak, opere podove...Ona ne zna što znači biti domaćica., što znači biti u punom smislu riječi žena. Svemu se čudi ko' pura dreku, jer ne razumije. Čudi se kad ja pečem kolače u 9 sati navečer, ja ne mogu ranije jer imam dijete koje moram nahraniti, obući, prošetati, provesti s njom kvalitetno vrijeme, skuhati, opeglati, pospremiti, otići pješke u dućan i to sve donijeti kući sama jer kako sam rekla moj muž ima 2 posla, a mi imamo samo jedan auto. Danas je Miushka prolila sok od borovnice po tajicama, umjesto da ja to spremim u torbu i odnesem kući i operem ona se napravila važna i namočila, i mene učila kako tu fleku oprati. Pa nemoj me zezati već sam godinama domaćica, toliko veš i fleka sam oprala u ovom svom kratkom životu, pa valjda znam s čim i kako da operem flekove. Moja Miushka ima 3 i pol godine, a ja još uvijek slušam kako da ju hranim, oblačim i što je najbolje za nju. Moja Miushka ne bi bila tvrdoglava i razmažena da se oni pridržavaju nekih naših pravila i odluka. Sve joj dozvoljavaju samo da ona bude sretna i zadovoljna, nije ni čudo što je moj muž vrlo često razmažen i tvrdoglav i večinu svog slobodnog vremena provodi zaglavljen u kauču. Jedva čekam da rodim, ne želim vidjeti nikoga blizu sebe osim svoje obitelji. A i bit će zima i beba mala ću imati dobar izgovor da ne izlazim iz stana. Morala sam ovo napisati, moram to izbaciti, a ovaj mi blog služi za to. Sutra Miushka ide u vrtić, ostat ću sam, prijepodne ću se dobro opustiti, pogledati neki dobar film, nešto kreativno napraviti, a do tada laku noć, dragi moj blogu!

utorak, 1. studenoga 2011.

27

''Danas je moj rođendan, danas je moj dan, želim sreću dijeliti sa svima koje znam!'' 27 nije za broj posta, niti za broj sljedbenika. 27 je broj svjećica na mojoj torti. Danas mi je rođendan, i to 27-mi. Nije puno, ali za nekoga je dosta. Sijećam se da sam kao klinka na svoj rođendan plakala od sreće i govorila ''to, sad sam starija za jednu godinu''. Oduvijek sam htjela biti odrasla, pa i sada. jedva čekam 30-tu. Vjerojatno zato što sam oduvijek bila najmlađa u društvu, što u školi, što, na faksu, što na poslu, a i doma, dobro, doma je jedino moja sestra mlađa od mene, djecu ne brojim. Prije dva dana stigla mi je nagrada sa todaysoffera, nagrada iznenađenja. Bila sam oduševljena kad je poštar pozvonio, Miushka je pitala ''a zašto nije donio deda Mraz poklon?''. U paketu su bili prekrasni tanjurići koji će se super uklopiti u moju kuhinju na zid, samo još moram nači način kako da ih zakačim za zid, hrpa salvetica, sad stvarno imam posla, ne smijem reći da mi je dosadno, mali gipsani anđeo u heklanoj maloj vrećici. Anđela imam na pretek, ne ma veze jer ih ja jednostavno obožavam! A evo i sličkica!

ponedjeljak, 31. listopada 2011.

Moj prvi swap

Odlučila sam sudjelovati u prvom swapu, pa sam se i prijavila na jedan. Prisjetimo se naših najdražih bajki iz djetinjstva. Nedavno sam sa svojom djecom iz grupe pročitala skoro 250 stranica raznih bajki u nekoliko mjeseci, pa ću ovo posvetiti njima a i svojoj maloj princezi. Moja tema je ''Princeza i žabac''. Evo i link:http://www.medena-craft.com/

nedjelja, 30. listopada 2011.

Opsjednuta

Jesam li već spomenula svoju opsjednuost ukrasima za kosu? Mislim da jesam. E pa ovih dana iz moje radionice izašlo je par novih cjeteka za majku i kćer.

utorak, 25. listopada 2011.

Danas sam kuhala...

U subotu sam htjela pripremati naše obiteljsko najdraže jelo, lazanje. Imali smo neke iznenadne obaveze pa su se planovi malkice promijenili. Malešna i ja dan smo provele kod bake, dok je naš muž, kako bi ona to rekla odjurio na prvu utakmicu 1.lige ove sezone. Kod bake je tetka odlučila prvi put napraviti lazanje i bile su joj mrak. Malo joj je pomogla mama, malo ja. Danas sam ja pripremala svoje.

Evo kako ja to radim, nas je troje pa je sastojaka malo manje:

1/2 kile miješanog mljevenog mesa
četvrt paprike (ja ju stavljam radi mirisa)
2 rajčice
1 glavica luka
2 dcl soka od rajčice
sol, papar, vegeta, origano
30 dkg sira (gouda+mozzarella)
1 vrhnje za kuhanje
1 jaje
bešamel umak od 2-3 dcl mlijeka
lazanje  
Priprema mesa: sitno sjeckani luk prodinstati, dodati papriku i rajčicu, kada se prodinsta dodati meso i dobro ga promiješati sa lukom, paprikom i rajčicom, začiniti sa vegetom, soli, paprom i origanom. Pustiti da se još malo prodinsta i dodati sok od rajčice te kuhati dok se meso ne skuha a po potrebi dodati malo vode.  

Bešamel umak: na malo ulja popržiti žlicu i pol brašna, cijelo vrijeme miješati, pazite da brašno ne zagori, dodati malo soli, papra ako imate muškatnog oraščića. Kad je brašno poprimilo smečkastu boju dodati 2-3 dcl mlijeka i dobropromiješati sa mutilicom. Kad se počelo zgušnjavati dodati vrhnje za kuhanje. Meni je samo vrhnje prejako pa ga ja pomiješam sa bešamelom kako bi ga malo ublažila.  
Slaganje: u protvan ili još bolje vatrostalnu zdjelu na dno staviti malo safta od mesa dok se ne pokrije cijela površina. Redati listove lazanja,meso sa saftom, bešamel, sir, lazanje, meso, bešamel, sir, lazanje. Umutiti kiselo vrhnje sa jednim jajetom i preliti preko lazanja, te preko posuti ostatak sira i nakraju malo origana. Peći u pećnici na 200-220 stupnjeva oko 30 min., odnosno dok se sir i vrhnje ne zapeku.

Ništa nije ostalo, malo se pojelo za ručak, malo za večeru i nema više! I da moram se pohvaliti moj muž je u subotu pobijedio i sam klubu donio 6 bodova!

petak, 21. listopada 2011.

Ružica

Neki dan na Hobbychic blog (http://hobbychic.blogspot.com/) izašao je post ''kako napraviti svilene ružice?''. Već sam nešto slično prije vidjela i dugo se pripremam to isprobati ali nikako da se pokrenem, pa me sada post sa Hobbychica pokrenuo. Nakon prve ružice brzo sam krenula i na drugu, radila sam ručno i moram reći da je stvarno jednostavno i brzo gotovo.

Bit će braco!

Evo i 32. tjedan trudnoće je na izmaku, još malo, sitno brojim. Sve je OK. Baš sam jučer bila na pregledu kod doktora i konačno smo uspjeli vidjeti spol djeteta. Bilo je i vrijeme. Ne kužim kako neke žene već u 11. tj. znaju što nose, a ja eto već 2. put saznam pri samom kraju. Nakon što me doktor dobro izokretao sad na ovu, pa na onu stranu uspjeli smo vidjeti mala jajčeka, ma pravi je mudonja. Da ne bi bilo zabune kao kod moje susjede, jasno mi je doktor pokazao na ultrazvuku bebin trbuh i pupčanu vrpcu. Sigurno je dečko. Lice mog muža tako je zabljesnulo, bio je presretan, sada će konačno imati druga za ribolov, bočanje, nogomet i druge ine stvari kojima se muški bave. Zapravo on to samo misli. Jer mala je oduvijek bila njegova mezimica, konačno je red došao, na mene. Znate kako se kaže ''mamin sin, tatina kćer'', tako će i bit. Koliko god sam htjela još jednu curicu, zapravo nema veze što je dečko, sad ćemo biti bar u ravnoteži. Ime je za sad spremno i zvat će se Hrvoje. Sad trk kod susjede i frendice kopati po njihovi muškim stvarima, jer su kod mene samo haljinice.

četvrtak, 20. listopada 2011.

Još jedan giveaway

Brzo požurite na blog A...nakit http://a-nakit.blogspot.com/, pridružite se i vi, jer u tijeku je giveaway povodom 100-tog posta. Svima želim puno sreće.

nedjelja, 16. listopada 2011.

1. bday GIVEAWAY!!!!!!

Maybe's New start uskoro ima prvi ročkas, pa nas časti s jednim ''malim'' giveawayem. priključite se. http://maybesnewstart.blogspot.com/

Darivanje

Evo ja naletila na novi blog, pa se priključila darivanju. Primjetila sam da mnogi sudjeluju u swapovima i giveawayima (valjda sam dobro napisala), pa sam odlučila i ja susjelovati po prvi put. Samo da još stavim i link. https://todays1offer.wordpress.com/

petak, 14. listopada 2011.

Rajfići i ukosnice


Obožavam nositi rajfiće i ukosnice, a najviše od svega volim izrađivati cvjetiće od tkanine. To mi je novi način opuštanja. U jednom trenu ove godine našla sam se u situaciji da imam hrpu kupljenih rajfova i cvjetova. Nije mi nikad bilo teško dati novce za to, ali sam primjetila da svaki rajf ili ukosnicu izosim samo jedanput ili uopće ne. Odlučila sam se napraviti si sama, i da znate da mi dobro ide. Cvjetića imam u izobilju, pune kutije, a špajza puna vreća sa tkaninama i koncima, muž mi polako već ludi, ali tko ga šljivi. Bar imam gotove božićne darove za svoje prijateljice.

utorak, 11. listopada 2011.

Decoupage na tekstilu





Svakodnevno odlazim sa svojim djetetom u park. Pri tome nosimo sa sobom, bočicu vode, posudicu sa keksima, posudicu sa narezanim jabukama, maramice, novčanik... Ne volim nositi ruksak, niti neku svoju veliku torbu, nekako mi to niije za park, a o papirnatim i plastičnim vrećicama da ne pričam, ne mogu ih vidjeti. Obzirom da pokušavam biti ekološki svjesna u dućan uvijek nosim platnene vrećice, jednu veliku i više manjih, a one su mi i najzgodnije za nošenje u park, staviš preko ramena i ''vozdra''. Imam nekoliko takvih vrećica i sve su prljavo bijele. Da ne bi ostale tako prazne i monotone, odlučila sam ih ukrasiti. Na jednu sam ušila yo-yo cvjetiće koje obožavam raditi, a na drugu decoupage na tekstilu. Pa evo kako sam napravila decoupage na tekstilu.

Za to su potrebni: kist, decoupage ljepilo za tekstil, rižin papir s motivom koji želite, plastična vrećica, pegla, ako želite poslužite se i raznim gliterima, bojama za tekstil, vrpcama...





1. vrećica ili tkanina na koju namjeravate zaljepiti sličicu mora biti čista i popeglana, u unutrašnjost vrećice stavite komad plastične vrećice, kako vam ljepilo ne bi prešlo na drugu stranu i zaljepilo s tamo gdje ne želite.


2. postavite sličice koje ste uz rub izrezali na željeno mjesto, možete se poslužiti fantom flomasterom i označiti mjesta gdje ćete staviti ljepilo da ne bi imali previše ljepila po tekstilu. Fantom flomaster će se sam izbrisati kada ga navlažite sa ljepilom. Na mjesto gdje želite zalijepiti sličicu obilno nanestite ljepilo (ljepilo ne razrijeđivati sa vodom). Na ljepolo stavite sličicu i lagano ju pritiščite prstićima od sredine prema van kako ne bi nastali nabori.


3. Preko zalijepljene sličice još jedanput pređite sa ljepilom koristeči kist od sredine prema van.


4. Ja sam oko svojih sličica stavila srebrni gliter (metallic liner), te sam ga malo utapkala sa prstima.


Ostavite da se suši 24 sata te popeglajte na srednjoj jačini bez pare sa obrnute strane. Dodajte trakice, cvjetiće, gumbiće, perlice ili što već želite i vaša vrećica je gotova. Ovakve stvari peru se na temperaturama do 40° inače će vam se odlijepiti.


Evo i fotka vrećice sa yo-yo cvjetićima.