četvrtak, 29. rujna 2011.

Žlice za klince



Nisam nikad radila sa fimo masom, niti sam neki stručnjak za pimplave stvari. Odlučila sam isprobati pa sa napravila ove zgodne žličice za moju princezu i njezine prijatelje. Sigurno svi imate stari pribor za jelo koji stoji na gornjoj polici u špajzi ili pribor koji ste dobili za vjenčanje a baš vam se ne sviđa. Evo načina kako da ga uljepšate.

Žlice operite i osušite, fimo masu razvaljajte i obložite oko žlice. Napravite mala slova, točkice, kockice ili neke druge šarene oblike i lagano ih utapkajte u fimo koji ste obložili oko žlice. Pecite fimo u pećnici. Ovakve žlice nisu za pranje u perilici za suđe.

utorak, 27. rujna 2011.

Pekmez od nektarina


Obožavam jesti pekmeze i marmelade, a još više ih volim praviti. Zadnji pothvat bio je pekmez od nektarina. Zapravo ga nikad nisam jela, nisam ni vidjela da se negdje prodaje da bih ga kupila, pa sam ga odlučila napraviti. Obzirom da u principu najčešće samo ja to jedem u mojoj obitelji, rijetko kad ih kuham sa više od 1 kg voća. Pa evo kako sam ga napravila:

1kg nektarina
30 dag šećera
sok od 1/2 limuna

Nektarine oprati, oguliti, očistiti od koštica i narezati na tanje kriške. Kuhati uz miješanje oko 1-1,5 sat dok nektarine potpuno ne omekšaju. U omekšale nektarine dodati šećer i sok od 1/2 limuna te miješati dok se ne zgusne, oko 1/2 sata. Puniti pekmez u sterilizirane i u pećnici zagrijane stakleneke. Zatvorene staklenke pokriti sa krpom i ostaviti tako dok se skroz ne ohlade.

utorak, 20. rujna 2011.

Kad cure polude

Da li vam se ikad dogodi kad čujete neku pjesmu da vas ona ponese. Počnete razmišljati o njenom ritmu, melodiji, pa sebe stavljate u isti kntekst, poistovijetite se s riječima i zamišljate sebe u tim situacijama iz teksta? Meni se to događa često, bilo mi je drago čuti od svoje sestre da i nju to ponese, što znači sa mnom je sve OK. Često kad čujem Beyonce to se počne događati, pogotovo kad je riječ o nekim feminističkim pjesmam tipa ''Survivor'', ''Pay my bill's''...te ova posljednja tog tipa ''Run the world''. Kad čujem te stvari dođe mi da se uvučem u super uske traperice, ili neku turbo kratku haljinu, pa neke cipele na visoku, podignem kosu, nabacim bar pola kilograma šminke na lice, i pretvarajući se da nisam udana niti mama zapičim s curama u grad pokazati tim muškima. Jer ti muški bez nas žena totalno bi bili izgubljeni, ne bi se mogli sami ni obuči, probuditi, pojesti, a ko prave se frajeri. Rado bi htjela vidjeti svog frajera samog bar 3 dana, da nema mene i da nema mame. Ev jedna stvar za sve ženske.

http://www.youtube.com/watch?v=VBmMU_iwe6U&feature=player_detailpage

petak, 16. rujna 2011.

Kad sportaš kupuje tenisice

Da li ste ikad razmišljali o tome kako je ženama sportaša? Ako jeste odmah prestanite, ja ću vam reći. GROZNO JE!!!!!!! Ima to i neke dobre strane, kao npr. ne moraš svaki dan kuhati ručak. Ali, nikad ga nema jer je ujutro na poslu, a popodne na treningu, s treninga dođe izmoren pa se samo baci pod tuš i u krevet. Ne postoji subota, na nju zaboravite, jer se subotom održavaju utakmice i razni turniri pa ga ni tad nema. Bijelih čarapa, tenisica, trenirki i dresova imate prepun stan, a da ne govorim kako izgleda kad to sve treba oprati, hvala Bogu da dresove ne moram peglati. Još jedna stvar, ići s njim u šoping kupiti tenisice za trening, Bože sačuvaj. Brendova ko' u priči, modela, boja, a tek cijene.... Tako smo mi jučer išli kupiti mu nove tenisice. Nakon obilaženja bar 5 sportskih dućana, i isprobavanja jednih te istih tenisica kući smo se vratili praznih ruku. Ne znam zašto. Ove mu i nisu nešto, one druge pak ima netko, ove su preskupe ili prejeftine, ili nema broja.... i tako u nedogled. Pa sad nek mi netko kaže kakve smo mi žene, pa mi vidimo cipele, probamo i kupimo, ne hodamo iz dućana u dućan i ne isprobavamo cipele tjednima, ne znam za vas, ja to tako ne radim.

ponedjeljak, 12. rujna 2011.

Super-truper subota

Danas je moja bebushka sprašila na zadnje ovogodišnje kupanje s bakom i dedom, a tatek i ja odlučili smo provesti dan opuštajući se na njegovom najdražem hobiju, ribolovu. Za sve vas koji ne znate, gotovo u centru Zagreba možete kampirati. Otišli smo na Savicu, ona jezera nasuprot nasipa, pokraj toplane. Tamo se nalazi oko 11-12 jezera, stanište mnogih ptica, te pregršt drveća i zelenja.
Šta smo radili? Zapravo ništa, sjedili, pili kavu, razgovarali, šutili, uživali.



utorak, 6. rujna 2011.

Jako fini ručak


Jučer baš i nisam imala puno vremena za ručak zbog jutarnjeg obilaženja doktora i nekih dučanćića sa mužem djetetom, pa evo što sam brzinski smislila.
Sjećate se onih rezanaca od neki dan? Degustirali smo ih i baš su dobri. problem je jedino u tome šte nemaju pakiranje na kojem bi pročitala koliko dugo se moraju kuhati pa su ispali malo al dente. U frižideru sam našla ostatak bolognese umaka od neki dan i prelila ga preko poprženih komadića fine dalmatinske pancete, malo dosolila i popaprila te prelila preko kuhanih rezanaca i preko svega naribala malo sira i ''voila'', ručak za 5 u manje od pola sata, još uz to malo zelene salate koju obožavam i ručak smazan dok si rekao keks!

nedjelja, 4. rujna 2011.

Počelo je, počelo...

Počelo je, ne bi vjerovali. Jučer sam službeno počela izvršavati svoje odluke. Napravila sam prve rezance, odnosno domaće tagliatelle. Neku večer sam malo surfala i naišla na par food bloggera.Za oko mi je zapeo Milin kuvar na kojem sam našla pregršt zanimljiv recepata za slana i slatka jela. Tu sam našla recept koji je vrlo jednostavan za napraviti. Pa Mila od srca ti hvala. A za sve koje zanima recept evo i link

http://milajedraga.blogspot.com/2011/06/domace-tagliatelle.html

četvrtak, 1. rujna 2011.

Mislila sam...

Mislila sam da će pisanje bloga biti lako, ali evo zaključka, nije. Nije da nemam što napisati ili da ne znam, nego jednostavno mi je lap-top u ormaru,a ne volim kad mi stoji na stolu, pa ga najčešće ni ne vadim.
Trenuto sam u 25 tj. trudnoće i sve ide po planu. Bebi, mojoj velikoj curi složili smo krevet i kupili ormar, sad ima pravu sobicu za velike curice. Pripreme za prinovu polako su počele. Kolica oprana, još samo treba oprati autosjedalicu. Robicu sam izvadila, ali ju još nisam oprala jer od termina koji je pred Božić ima još dosta vremena, a još ni ne znam hoće li biti curica ili dečko. Naravno, moja djeca se ne daju pokazati.
Od danas službeno počinje bolovanje. Postavljam si pitanje što ću raditi do poroda. Osim što ću očistiti svaki kutak svog stana, posvetiti ću se svom omiljenom hobiju, kuhanju. Odlučila sam isprobati skuhati što više različitih jela. Bacam se na listanje kuharica, i surfanje po najrazličitijim food blogovima. Nadam se da ću si tako kvalitetno ispuniti ovo slobodno vrijeme.