ponedjeljak, 28. studenoga 2011.

Sarma

Jedan od razloga zašto volim zimu su sarma i kiselo zelje. Obožavam sarmu, sekeli gulaš, kiselo zelje na sve načine.
Jednom sam bila u gostima na ručku i poslužili su nam sarmu, bila je to najlošija sarma koju sam ikad jela. Domaćica je u sarmu stavila klinčiće, kojekakve mirodije koje jednostavno nisu pasale, ma bilo je koma. Toga se uvijek sjetim dok kuham sarmu pa sam odlučila sa vama podijeliti način na koji ju ja kuham tako da oni koji ju kuhaju prvi put ne bi na isti način pogriješili kao moja prijateljica. Pošto je nas troje sve radim u manjim količinama pa ću se po tome i bazirati u pisanju ovog recepta.

1 glavica kiselog zelja
pola glavice rezanog kiselog zelja
1/2 kg miješanog mljevenog mesa
1 glavica luka
2 režnja češnjaka
malo sitno sjeckanog špeka
šaka-dvije riže
sol, papar, po želji malo crvene paprike
komad suhog mesa (suhe kosti, suha rebra...)
lovorov list

SMJESA: meso pomiješati sa lukom, špekom, češnjakom, rižom i začinima, ostaviti da malo odstoji.
Listove lijepo otrgati od glavice da ostanu cijeli i odrezati onu deblju žilu što ide po sredini lista kako biste mogli sarmu lijepo zamotati. Ova količina smjese od mesa bit će dovoljna za oko 10 srednjih sarmica. Listove zelje puniti mesom i motati. Dno dubokog lonca pokriti listovima zelja, na njih poredati sarme, na sarme rezano (ribano) zelje, na to suho meso, lovorov list i pokriti sa listovima zelja te zaliti sa vodom do zadnjeg reda listova zelja. Kuhati oko 2 sata, iako ja kuham oko 3, ponekad 4 na laganoj vatrici da mi zelje bude jako, jako mekano. Po potrebi dodavati vodu. Pred kraj kuhanja dodati žlicu koncentrata rajčice da se malo zarumeni i dodati 2-3 žličice brašna razmučenog s vodom da se malo zgusne. Sarme naravno poslužite uz pire od krumpira.






Tako ja radim sarmu. Ova količina sarmi dovoljna nam je za 3 ručka, 2 kroz tjedan i jedan u škrinju. Nema mi ništa ljepše nego u 6 mjesecu jesti domaću sarmicu.

srijeda, 23. studenoga 2011.

Bajkoviti swap

Odlučila sam sudjelovati u prvom swap, vjerujem da većina vas zna ponešto o tome. Swap je pokrenula Medena-Bluebell boo. Naziv swapa je Fairytale swap. Prijavljeni su birali svak sebi temu, te su kasnije podijeljeni parovi. Ja sam izabrala ''Princeza i žabac'', a moja partnerica Olija ''Princeza na zrnu graška'' Svojoj partnerici izradila sam i poslala broš, traku za kosu, platnenu vreću, blokić i mirisni jastučić!






Sve sam to onako lijepo zapakirala, ma baš za princezu, upravo ovako:


A poštom poslala ovako:


Moja partnerica Olija meni je poslala gumicu za kosu, naušnice, mali notes, kutijicu i pločicu sa porukom.

Zanima me kako uspije napraviti ovu kutijicu da izgleda tako prekrasno i profesionalno napravljeno, ma kutijica i pločica su predobre. Morat ću pothitno na neku radionicu da vidim kako se to radi!
Sve je našlo svoje mjesto, a neki (Miushka) su se već potrudili prisvojiti si neke stvarčice.

Uživala sam pripremajući se za ovaj swap. Nemogu vam opisati svoje uzbuđenje kada sam slala,a tek kad mi je poštar pozvonio na vrata, ma super! Jedva čekam drugi put!

utorak, 22. studenoga 2011.

Zašto volim...

              Nisam znala koji bi bio dobar naziv ovog posta jer volim jako puno toga što nam uskoro dolazi. Zima, Božić, Nova godina... Volim zimu jer je tako nekako tiha. Tiho se prikrada, gotovo se šulja. Sve je nekako u ovo doba meni jednostavno. Božić, obitelj, mir, veselje... Nova godina, nešto novo. Vrlo često se pitam što će to biti novo u Novoj godini, hoće li biti kao prošla(?), ma sigurno će biti bolja.
              Obzirom da se moj termin približava (imam još 3 tjedna), odlučila sam sada početi sa pripremom kolačića. Obožavam suhe kolačiće. Kada sam bila dijete moja mama je znala za Božić napraviti oko13-15 vrsta kolača. Nas je troje djece, a na Štefanje smo slavili imendan mog tate pa je kuća bila puna ljudi. Nama je 13-15 vrsta kolača ipak previše jer ih u principu jedem ja. Prošle godine napravila sam oko 7 vrsta, još ne znam koliko ću ove godine, ali sam već počela, tako da se kad se vratim iz bolnice mogu maksimalno posvetiti svojoj bebi.
              Napravila sam zvjezdice. Recept je vrlo jednostavan, a ide ovako:

TIJESTO:
50 dag oštrog brašna
25 dag margarina
20 dag šećera u prahu
2 žumanjka
1/2 vrećice praška za pecivo
2 vanilin šećera
naribana korica jednog limuna
malo kiselog vrhnja (1-2 žlice)
ZA SPAJANJE: marmelada

Sastojke za tijesto zamijesite. Kada dobijete kuglu od tijesta stavite ju frižider na pola sata da se stvrdne. Na pobrašnjaloj površini razvaljajte tijesto, od polovice tijesta izrezujte pomoću modlica zvjezdice, a od druge polovice zvjezdice s rupicom. Zvjezdice pecite na papiru za pečenje ok 15 min na 190 stupnjeva. Kada se zvjedzdice ohlade premažite cijele sa marmeladom i poklopite sa zvjezdicom sa rupicom i pospite šećerom u prahu.
Ja sam radila krugove, a unutra srca i zvjezdice jer nemam modlicu za zvjezdice.




Uživajte u pripremanju blagdana, znam da ja sigurno hoću.







petak, 11. studenoga 2011.

NAgRADa

Da, i ja sam dobila nagradu i to od  Sare te joj se ovim putem još jednom zahvaljujem
Pravila su:
1. Pokupiti nagradu
2. Zahvaliti na nagradi
3. Postaviti link na moj blog.
4. Postaviti sliku nagrade na svoj blog.
5. Dodijeliti nagradu za novih 7 blogova i obavijestit ih o tome
6. Napisati 7 stvari o sebi

Ovo sam obavila, a sada ja trebam nekoga odabrati.Primjetila sam da su već mnogi dobili istu nagradu jer ona tako simpatično putuje u krug, a ja ću ju dodijeliti:

1. Ivana
2. Marinica
3. Tina.b.
4. Beba still
5. Nata
6. Daytime.dilemma.me
7. Bluebell boo

A sada još 7 stvari o meni:

1. trebam roditi svoje drugo dijete za nešto više od 4 tjedna, i poroda se užasavam jer je prvi bio užas 2. prebrza sam na jeziku  i prečesto preiskrena
3. obožavam piti mlijeko i vodu iz boce
4. obožavam svoj posao i svoje kolegice i ne bi ih mijenjala ni za što,jedva čekam da se vratim raditi 5. studirala sam dva faxa, a sada bi i treći, ali nemam vremena
6. studirala sam njemački jezik i mrzim ga, prontno sam se potrudila da ga zaboravim
7. obožavam pjevati, i ponosim se što sam završila osnovnu glazbenu školu i žao mi je da nisam završila srednju glazbenu školu.

Nadam se da sam sve napravila OKIDOKI.

srijeda, 9. studenoga 2011.

Opuštanje

Što me najviše opušta? Definitivno izrada cvjetića i ručno šivanje bilo čega. Uvlačenje konca u iglu, provlačenje igle kroz materijal, visok stupanj koncentrcije, oprez da se ne ubodeš i mozak na pašu. Jednom sam klincima u grupi dala konac, iglu i tkaninu, pokušali smo ušiti gumb. Mislim da su mi to bili najljepši trenuci s njima. Njihova lica bilo su tako ozbiljna, ruke mirne, a kada bi se uboli sa iglom samo bi me začuđeno pogledali, a ja bi rekla ''ma sve je ok, samo si se upiknu, nije to ništa'', i oni bi nastavili dalje. Ako mislite da je to aktivnost za djevojčice onda se varate, 70% gumbića ušili su dječaci. Koliko su me ti moji ''kaktusi'' znali naljutiti, toliko su me znali i obradovati svojim upornim radom. Ovih dana sam se samo opuštala, a dok sam se opuštala nastali su neki nevi cvjeteki. Sada samo moram odlučiti koji ću pokloniti sestri sutra za ročkas!

ponedjeljak, 7. studenoga 2011.

Giveaway

Još jedan giveaway je u tijeku na blogu ''Volim boje'', pa svi koji niste prijavili pogledajte ove divne broševe! http://volimboje.blogspot.com

nedjelja, 6. studenoga 2011.

Zašto ne volim nedjelju

Svi čekamo vikend da se odmorimo, da ostanem doma sa obitelji, a prvenstveno da ne moramo na posao. Sada kad sam na porodiljskom a i dok nisam bila ne volim nedjelju. Za mene je nedjelja tortura koju jedva čekam da prođe. Zadnjih godinu-dviije-tri, odnosno od kad smo moj suprug i ja kupili stan nismo često zajedno, osim po noći. Prve godine on je uz stalni posao studirao u Osijeku pa je vikende tamo provodio, a sada su tu sportske obaveze pa je uz posao dva do tri puta na treningu. Subota mu je rezervirana za utakmice, a to trpim jer te njegove obaveze poboljšavaju kućni buđet. To mi i ne smeta. Subotu najčešće provodim kod svoje mame, s njom odlazim u dućan, kuham i po cijeli dan ispijam kavu i ništa ne radim, što i nije tako loše. A nedjelja je katastrofa. Trbuh mi je već do zubi, samo što se ne porodim, ostalo mi je još mjesec dana, nisam zainteresirana za niš', a kamoli za kuhanje nedjeljneg ručka, pa se vrlo često uvalimo svekru i svekrvi. Oni su stvarno za poželjeti, ali, koji uvijek postoji, ja ne mogu više. Nitko mi nikad nije ništa ružno rekao , nitko mi nije ništa napravio, ma to sve super. Ubija me napeta atmosfera u zraku, ta se napetost može na šnite rezati. Moja je svekrva ima 60 godina, prvu orahnjaču, sarmu... napravila je prošle zima. Ona preko tjedna ne kuha jer ima baku koja to sve radi, pere veš, prostira ga, skuha ručak, opere podove...Ona ne zna što znači biti domaćica., što znači biti u punom smislu riječi žena. Svemu se čudi ko' pura dreku, jer ne razumije. Čudi se kad ja pečem kolače u 9 sati navečer, ja ne mogu ranije jer imam dijete koje moram nahraniti, obući, prošetati, provesti s njom kvalitetno vrijeme, skuhati, opeglati, pospremiti, otići pješke u dućan i to sve donijeti kući sama jer kako sam rekla moj muž ima 2 posla, a mi imamo samo jedan auto. Danas je Miushka prolila sok od borovnice po tajicama, umjesto da ja to spremim u torbu i odnesem kući i operem ona se napravila važna i namočila, i mene učila kako tu fleku oprati. Pa nemoj me zezati već sam godinama domaćica, toliko veš i fleka sam oprala u ovom svom kratkom životu, pa valjda znam s čim i kako da operem flekove. Moja Miushka ima 3 i pol godine, a ja još uvijek slušam kako da ju hranim, oblačim i što je najbolje za nju. Moja Miushka ne bi bila tvrdoglava i razmažena da se oni pridržavaju nekih naših pravila i odluka. Sve joj dozvoljavaju samo da ona bude sretna i zadovoljna, nije ni čudo što je moj muž vrlo često razmažen i tvrdoglav i večinu svog slobodnog vremena provodi zaglavljen u kauču. Jedva čekam da rodim, ne želim vidjeti nikoga blizu sebe osim svoje obitelji. A i bit će zima i beba mala ću imati dobar izgovor da ne izlazim iz stana. Morala sam ovo napisati, moram to izbaciti, a ovaj mi blog služi za to. Sutra Miushka ide u vrtić, ostat ću sam, prijepodne ću se dobro opustiti, pogledati neki dobar film, nešto kreativno napraviti, a do tada laku noć, dragi moj blogu!

utorak, 1. studenoga 2011.

27

''Danas je moj rođendan, danas je moj dan, želim sreću dijeliti sa svima koje znam!'' 27 nije za broj posta, niti za broj sljedbenika. 27 je broj svjećica na mojoj torti. Danas mi je rođendan, i to 27-mi. Nije puno, ali za nekoga je dosta. Sijećam se da sam kao klinka na svoj rođendan plakala od sreće i govorila ''to, sad sam starija za jednu godinu''. Oduvijek sam htjela biti odrasla, pa i sada. jedva čekam 30-tu. Vjerojatno zato što sam oduvijek bila najmlađa u društvu, što u školi, što, na faksu, što na poslu, a i doma, dobro, doma je jedino moja sestra mlađa od mene, djecu ne brojim. Prije dva dana stigla mi je nagrada sa todaysoffera, nagrada iznenađenja. Bila sam oduševljena kad je poštar pozvonio, Miushka je pitala ''a zašto nije donio deda Mraz poklon?''. U paketu su bili prekrasni tanjurići koji će se super uklopiti u moju kuhinju na zid, samo još moram nači način kako da ih zakačim za zid, hrpa salvetica, sad stvarno imam posla, ne smijem reći da mi je dosadno, mali gipsani anđeo u heklanoj maloj vrećici. Anđela imam na pretek, ne ma veze jer ih ja jednostavno obožavam! A evo i sličkica!