2011

Mom mužu nikako nije jasno zasto se svake godine veselim Novoj godini i dočeku iste.

Svaka je godina drugačija,iako se nama često čini da je potpuno ista. Kao prvo nije,stariji smo i iskusniji za jednu godinu. Volim se prisijećati svih lijepih a i onih manje lijepih događaja.

2011 počela je  vrlo stresno, posla na poslu preko glave,previše stresnih trenutaka,preživjela. U 2-3 mjesecu pronašla sam dobrog prijatelja,ovaj blog a s njim i 24 nove blog frendice. Sredinom 3 mjeseca saznala sam da sam trudna, uspjeli smo kupiti novi auto,Miushka je proslavila 3. rockas.

Iako se zbog loseg vremena nismo uspjeli previse okupat na moru,ljeto je bilo zakon,red ribolova,red mora,pa ribolov pa opet more,zakon. Klub mog muza usao je u 1. bocarsku ligu. Proslavili smo sretnu 4 godisnjicu braka, 32 pa 27 rodendan.A sad na kraju godine dobili smo sina, stigao nam je ko' mali Isusek pod bor na ujin rodendan. Nagradena sam sa jos jednom super stvari,moj muz inace sin jedinac,pokazao se kao pun pogodak jos jednom,u mojim najtezim i najbolnijm trenucima pokazao se kao veliki oslonac,utjeha,pomoc,radi toga sam mj od srca zahvalna i svakim danom volim ga sve vise.

Nije sve bas bilo sjajno. Prije.mjesec dana saznali smo da moj predragi svekar ima tumor na mjehuru. Sad je on odstranjen,a nalazi su vise nego dobri,nije potrebna mu kemoterapija.

Bilo je i losih stvari ove godine,ali ih odbijam pamtiti,zelim pamtiti samo dobro,bolje i najbolje.

U 2012 zelim zdravlje,mir,blagostanje,poljubce,zagrljaje,srecu,dobre prijatelje,mnostvo novih vasih i mojih postova,tutorijala,kreativnih uradaka i finih recepata.

Moja novogodisnja odluka je: sto mogu danas ne ostvljam za sutra.

Razmislite o tome kakva vam je bila '11, i kakva bi vam '12 trebala biti.

U ime cijele obitelji zelim vam sve ono sto zelim samoj sebi.

Sretna Nova godina.

Published with Blogger-droid v2.0.2

Dobro mi dosao

Danas ujutro oko 9.30 rodio se Hrvoje, tezak 4120g i dug 53cm.

Published with Blogger-droid v2.0.2

Trudnoća

                   Trudnoća je zasigurno ženino najdraže i najljepše doba u životu. Sigurno je i najčudnije. Kada saznaš da si trudna obuzme te masa osjećaja, onih dobrih a i onih manje dobrih. Ja sam svoje obe trudnoće željela, ali sam se u isto vrijeme pitala ''da li mi je to zaista trebalo''. Prvi put sam ostala trudna sa 22 i pol godine, nedugo nakon vjenčanja, jednostavno smo taj tren to željeli i odmah se primilo (mjesec i pol nakon svadbe, odmah nakon medenog mjeseca saznala sam da sam trudna, Miushka nam je suvenir iz Turske). Mislila sam da sam bila spremna, ali vraga, za dijete ne možeš nikada biti spreman jer ono preko noći okrene tvoj svijet za 360 stupnjeva. Ne mislim da su mi dijete i brak oduzeli mladost jer sam sa 18 godina počela zarađivati, putovati, izlaziti, obišla sam sve tadašnje najbolje klubove a i one manje dobre po Zagrebu i okolici, Hrvatskoj, probala sve i svašta, pa mi to zapravo i ne nedostaje. Drugu trudnoću smo čekali, jer nisam imala položen pripravnički ispit, a ni stalni posao, a kad sam ga dobila htjeli smo malo uživati u punoj plaći. Kad smo sve to ostvarili pokušali smo i voila! opet se odmah primilo. Ma, moj muž je pravi štemer, hihihi.... Kad sam saznala da sam trudna nisam znala da li sam sretna ili ne. Naravno da sam bila sretna, ali istovremeno i zbunjena. Miushka je bila dovoljno velika da s njom možeš gdje poželiš, konačno sam skinula kile od prve trudnoće i sad stvarno dobro izgledam, konačno si možemo priuštiti što poželimo, a sad se toga moram odreći. Ti su osjećaji trajali jedno dva tjedna i ubrzo sam se s tim pomirila, jer to i tako brzo ponovno dođe. U početku ove trudnoće sam imala komplikacije, doktor nije bio baš siguran hoće li se trudnoća zadržati, ali nakon 2 tjedna bolovanja i 4 tjedna terapije sve je bilo OK. Sve moje kolegice su se čudile što radim, kod nas je praksa da idemo odmah na bolovanje jer u našem kolektivu vladaju kojekakve bolesti, stresovi, dizanje... Ja sam htjela svoje predškolce do kraja pripremiti za školu, odraditi ljetna dežurstva, otići na godišnji jer mi ga šefica drugačije ne bi ni dala, te što duže primati punu plaću. Radila sam do 1.9., odnosno 6 mj. trudnoće. Da mi je bilo teško je, ali sam preživjela.
        
Prva 3-4 mj trudnoće poprilično su dosadna.. Imaš mučnine, razdražljiva si, dijete još nije ''oživjelo'', trbušćić se baš i ne ističe. Tek oko 4-5 mj beba se počne kretati, ti to osjećaš i uživaš u svakom njegovom pomaku. U ovom periodu možda i saznaš što nosiš, počneš razmišljati što ti sve treba, a što ne, što ćeš posuditi, kupiti... Počinješ dobivati kile. Odričeš se neke hrane, kave, cigareta, sokova... Čuvaš se. U 7 mjesecu trbuh ti se vidi i uživaš nositi trudničku garderobu, sad ćeš kupiti kolica, krevetić i polako pripremati stvari za bebu. Jesi li ti spremna? Misliš da jesi. Moš' mislit. U 8 mj spremila si si torbu, bebi si ju također spremila, mužu si ostavila poruke po stanu da se on može snaći kad će dolaziti po vas. Još uvijek misliš da si spremna. U 9 mj. već ti je dosta. Ne možeš dugo sjediti jer te onda bole prepone, kukovi, leđa, natečene noge itd. Ne možeš dugo ležati jer te onda bole leđa i rebra, po noći se budiš 3-4 puta na wc, piješ željezo a zbog njega ti je wc postao najdraža prostorija u stanu, ne možeš se okupati,odrezati nokte na nogama, obrijati, a o sexu da i ne govorim. Još uvijek misliš da je to to, spremna si. A onda krenu trudovi, naravno lažni, pa ti iscuri višak mokraće, a ti naravno misliš da je plodna voda, sve do onog trena dok ne počne za stvarno i tad ostaneš zbunjena i misliš si ''je li to to, zar ću sad stvarno roditi?''. I radiš si dijete, i svi oni problemi i bolovi od ranije najednom nestanu kao da ih nikad nije ni bilo. I onda pomisliš ''ovo moram ponoviti''. Nakon 3-6 dana, ovisno o tome da li je porod bilo prirodan ili carski ti dođeš doma, konačno ostanete sam s djeteom. Jel' još uvijek misliš da si spremna? Ne bih rekla. Sad počinje ona prava briga koja nikada ne prestaje.

Sve u svemu, trudnoća je jedno super iskustvo. Bolje upoznaš sebe, a i svog partnera. Za veliki trud dobiješ i daš super, najljepši poklon u životu, ŽIVOT, najboljeg malog prijatelja, anđela, tvoj osobni centar svijeta.

Btw ja još uvijek čekam.

                        Prvi dani s mojom Miushkom u rodilištu. 15.04.2008.

                                         Moja Miushka danas.

Lazna uzbuna

Eh, jucer mi je bio termin, a ja još uvijek doma. Sinoc smo imali laznu uzbunu. Dok sam ulazila u kadu ucinilo mi se da mi je procurila plodna voda, i ja brzo oprala se, kosu takoder, spremil Miushku u pidamu i brzo zovdm muza da dolazi s treninga i vozi me u bolnicu. Baka je dosla pricuvati malu, a nas dvoje torbu u auto i put pod noge. U Merkuru nema zive duse, vec je bio 21 sat, ma milina. Odmah dosla na red, sestra me ugodno primila, stavila na ctg, ma sve za 5. E, onda sam pocela razmisljati onako u tisini o prvom porodu, kako je boljelo, kako mi je bilo lose, kako se Miushka razbolila, pa kako sam se ja razbolila, ma ono, dode ti da places. Ali sam pocela razmisljati i o tome kako sam htjela ovo dijete i koliko sam ga cekala, ma mislim si ja sve ce biti ocki-docki. Par trudica i sad ce oni zvati Igora da ude i bude sa mnom. Kad ono, nit' curi voda, nit' su to trudovi za radanja. Veli doktorica:"ajte vi gospodo doma i dodite u utorak." Zapravo mi je u utorak termin po uzvu, na bratov rockas. I tako ja jos uvijek cekam.

Published with Blogger-droid v2.0.2

Android

Evo,javljam se iz svog doma po prvi put sa androida. Djed mraz je ove godine malo uranio. Pocastili smo se sa novim mobitelima kako to inace i radimo svake dvije godine uoci Bozica. Blagdani su dobar izgovor za uci u trosak. Jos sam u komadu. Po zadnjoj menstruaciji termin mi je bio jucer ili bi trebao biti sutra, a po mom doktoru koji mi racuna po UZVu tek 20.12. Ma vec sam se izgubila u racunanju vremena i iscekicanju. Psenica je posijana,4 vrste kolacica spremne, ukrasi gotovi, stan ulizan, ja sam spremna za Bozic. Nije sve bas tako sjajno ovih dana. Moj dragi svekar zavrsio je u bolnici, dijagnosticiran mu je tumor na mjehur. Danas je operiran i za sad je sve pod kontrolom, u subotu ce vjerovatno doma. Hvala Bogu. Ja cu vjerovatno opet na carski, nisam bas presretna zbog toga jer se bojim da Bozic ne provedem u bolnici. Stoga, odlucila sam zanemariti lift i penjati se na 4 kat od sad pa do poroda. Drzite mi fige da to bude sto prije,a ja vam saljem svima ma koliko god da vas ima veliku puskanu.

Published with Blogger-droid v2.0.2

Još sam tu

              Da, još sam u komadu. Rekao mi je doktor neki dan da ako ovako ostane mogu biti trudna još godinu dana. Idući tjedan mi je termin i moram priznati da mi je sada stvarno teško. Teško mi je sjediti, jer me kasnije bole prepone i leđa. Teško mi je ležati jer me onda bole kukovi i rebra. Ali ne brinite još uvijek mogu svašta raditi. Tako sam našla i vremena isprobati nešto s glinom, ali samo probati, pa neka vam ovo posluži za ideju. Prošli Božić radila sam urase od gipsa, znate one male anđeleke koje je većina već napravila. Ove godine mi je trebala nova ideja jer nije baš fora da se ponavljam. Pokušala sam napraviti gipsane ukrase ali pomoću modlica, pa sam se poslužila sa modlicama za kolače. Ispalo je dobro, moglo je ispasti i bolje da sam bila manje nestrpljiva.

Na stražnju stranu tepsije stavila sam aluminijsku foliju i malo joj rubove potfrknula da mi gips ne bi curio. Na foliju sam stavila veliku modlicu koja odjednom reže nekoliko oblika i zalijepila rubove da bude stisnuto uz podlogu kako se gips ne bi ispod spojio i na kraju sam polako izlila gips. Mogla sam i malo duže sušiti, ali kako sam rekla bila sam nestrpljiva jer me zanimalo kako će ispasti. Kad su se posušili izvadila sam ih, neki su pri tome popoucali, a ovi koji nisu malo sam ih ukrasila sa srebrnim linerom. Nisu nešto, ali kako sam rekla htjela sam probati, i metoda funkcionira, pa ako vam se da probajte i vi.

Božićni ukrasi

Obzirom da svaki čas očekujem odlazak u rodilište odlučila sam danas s vama podijeliti još jedan post. Svake godine izrađujem božićne ukrase. Volim na boru imati pokraj kupljenih nešto što sam ja napravila, a svake godine ih i poklanjam svojim najbližima.

Napravila sam kugle od tijesta. Tijesto je vrlo jednostavno zamijesiti, koliko brašna toliko kuhinjske soli, malo vode, te zamijesite fino i glatko tijesto. Tijesto razvaljajte i pomoću modlica vadite oblike koje želite. Prije dvije godine radila sam srca, a ovaj put krugove. Pomoću slamke napravite rupicu kroz koju ćete objesiti ukras na bor. Svoje oblike sušite na toplom par dana dok se ne posuše sa obje strane. Pokušala sam ih obojati sa akrilnom bojom, no nije se primala i grudala se, mislim da je to zbog soli, pa sam ih pošpricala sa srebrnim lakom u spreju. Ove sličice su rižin papir sa uzorkom malih anđeleka koji su meni neodoljivi, ljepila sam ih sa razrijeđenim drvofixom. Kada se ljepilo osušilo rubove anđela sam prešla sa srebrnim linerom, a na kraju kad se i to osušilo lagano sam prešla sa akrilnim lakom da se malo zasjaji. Još na vrh tamno crvena mašnica i kugle su gotove! Jedva čekam da ih stavim na bor.

Smjesa od tijesta i soli vrlo je zgodna za rad sa djecom, slobodno stavite malo jestive boje i jestive arome za kolače da vam zamiriše. Neka vaše dijete istražuje boje i mirise i tako razvija svoja osjetila, opip, njuh, vid, motoriku ruku i kreativnost. Ako i pojede komadić tog tijesta ne brinite sve su to sastojci koje dijete može probaviti.

Pusam vas puno, i evo vam moja najdraža božićna pjesma uz koju mi se samo pleše i smije. Destiny's child-8 days of christmas .

Lampino novo ruho

Trebala mi je lampa, pa sam otišla kod tate u garažu malo pročačkati po njegovom ''smeću''. Naime, moj tata skuplja svakakve gluposti po garaži, od starih okvira, ogledala, lampi, šalica...sve što drugima ne treba on uzima i sprema u garažu, zašto to radi vjerojatno ne zna ni on sam pa ni ja.
Postolje lampe bilo je plavo, a sjenilo bež sa nekakvim uzorkom. Iako je na jednom mjestu postolje okrhnuto ona nije bila korištena. Sada je sjenilo sivo sa tamno sivim i srebrnim cvjetovima, a postolje je bijelo.

Evo kako sam to napravila. Postolje sam obojala bijelom skrilnom bojom, mislim da sam negdje već spomenula da nisam neki stručnjak za korištenje akrilne boje pa sam morala jedno 3 puta preći bojom kako se ta plava ne bi vidjela. Sjenilo je plastično, a na tu plastiku zalijepljena je tkanina koju sam ja lagano odlijepila kako ne bih potrgala taj plastični dio i zalijepila tapecirung koji sam kupila u obližnjem dućanu sa zavjesama i tkaninama (metar tapecirunga 70 kn, uzela sam 30 cm, pa me koštalo jako malo novaca, cca 20 kn). Sjenilo sam premazala drvofixom i polako i lagno prislanjala tapecirung gladeći sa rukom kako ne bi ostali nabori. Višak materijala sam odrezala ali samo ostavila na vrhu i na dnu centimetar tapecirunga kojeg sam zaljepila s vrućim ljepiliom s unutarnje strane. Mislila sam još na vrhu i na dnu zalijepiti satensku traku no nije bilo potrebe jer lampa i ovako izgleda super.

Ako imate lampu ne sviđa vam se pokušajte naraviti nešto slično. U tatinoj garaži ostala je još jedna, a ja sam kupila materijal sa ružicama, pa će vjerojatno i Miushka dobiti novu lampu!

Prije

Poslije

Slikice mi i nisu neke, nemojte se ljutiti, ali mi se nije dalo slikati, uljepšavati... Neki drugi put, sorry!
Nadam se da vam se sviđa, meni se jako sviđa i puno je ljepša uživo nego na slici.

Sarma

Jedan od razloga zašto volim zimu su sarma i kiselo zelje. Obožavam sarmu, sekeli gulaš, kiselo zelje na sve načine.
Jednom sam bila u gostima na ručku i poslužili su nam sarmu, bila je to najlošija sarma koju sam ikad jela. Domaćica je u sarmu stavila klinčiće, kojekakve mirodije koje jednostavno nisu pasale, ma bilo je koma. Toga se uvijek sjetim dok kuham sarmu pa sam odlučila sa vama podijeliti način na koji ju ja kuham tako da oni koji ju kuhaju prvi put ne bi na isti način pogriješili kao moja prijateljica. Pošto je nas troje sve radim u manjim količinama pa ću se po tome i bazirati u pisanju ovog recepta.

1 glavica kiselog zelja
pola glavice rezanog kiselog zelja
1/2 kg miješanog mljevenog mesa
1 glavica luka
2 režnja češnjaka
malo sitno sjeckanog špeka
šaka-dvije riže
sol, papar, po želji malo crvene paprike
komad suhog mesa (suhe kosti, suha rebra...)
lovorov list

SMJESA: meso pomiješati sa lukom, špekom, češnjakom, rižom i začinima, ostaviti da malo odstoji.
Listove lijepo otrgati od glavice da ostanu cijeli i odrezati onu deblju žilu što ide po sredini lista kako biste mogli sarmu lijepo zamotati. Ova količina smjese od mesa bit će dovoljna za oko 10 srednjih sarmica. Listove zelje puniti mesom i motati. Dno dubokog lonca pokriti listovima zelja, na njih poredati sarme, na sarme rezano (ribano) zelje, na to suho meso, lovorov list i pokriti sa listovima zelja te zaliti sa vodom do zadnjeg reda listova zelja. Kuhati oko 2 sata, iako ja kuham oko 3, ponekad 4 na laganoj vatrici da mi zelje bude jako, jako mekano. Po potrebi dodavati vodu. Pred kraj kuhanja dodati žlicu koncentrata rajčice da se malo zarumeni i dodati 2-3 žličice brašna razmučenog s vodom da se malo zgusne. Sarme naravno poslužite uz pire od krumpira.

Tako ja radim sarmu. Ova količina sarmi dovoljna nam je za 3 ručka, 2 kroz tjedan i jedan u škrinju. Nema mi ništa ljepše nego u 6 mjesecu jesti domaću sarmicu.

Bajkoviti swap

Odlučila sam sudjelovati u prvom swap, vjerujem da većina vas zna ponešto o tome. Swap je pokrenula Medena-Bluebell boo. Naziv swapa je Fairytale swap. Prijavljeni su birali svak sebi temu, te su kasnije podijeljeni parovi. Ja sam izabrala ''Princeza i žabac'', a moja partnerica Olija ''Princeza na zrnu graška'' Svojoj partnerici izradila sam i poslala broš, traku za kosu, platnenu vreću, blokić i mirisni jastučić!

Sve sam to onako lijepo zapakirala, ma baš za princezu, upravo ovako:

A poštom poslala ovako:

Moja partnerica Olija meni je poslala gumicu za kosu, naušnice, mali notes, kutijicu i pločicu sa porukom.

Zanima me kako uspije napraviti ovu kutijicu da izgleda tako prekrasno i profesionalno napravljeno, ma kutijica i pločica su predobre. Morat ću pothitno na neku radionicu da vidim kako se to radi!
Sve je našlo svoje mjesto, a neki (Miushka) su se već potrudili prisvojiti si neke stvarčice.

Uživala sam pripremajući se za ovaj swap. Nemogu vam opisati svoje uzbuđenje kada sam slala,a tek kad mi je poštar pozvonio na vrata, ma super! Jedva čekam drugi put!

Zašto volim...

              Nisam znala koji bi bio dobar naziv ovog posta jer volim jako puno toga što nam uskoro dolazi. Zima, Božić, Nova godina... Volim zimu jer je tako nekako tiha. Tiho se prikrada, gotovo se šulja. Sve je nekako u ovo doba meni jednostavno. Božić, obitelj, mir, veselje... Nova godina, nešto novo. Vrlo često se pitam što će to biti novo u Novoj godini, hoće li biti kao prošla(?), ma sigurno će biti bolja.
              Obzirom da se moj termin približava (imam još 3 tjedna), odlučila sam sada početi sa pripremom kolačića. Obožavam suhe kolačiće. Kada sam bila dijete moja mama je znala za Božić napraviti oko13-15 vrsta kolača. Nas je troje djece, a na Štefanje smo slavili imendan mog tate pa je kuća bila puna ljudi. Nama je 13-15 vrsta kolača ipak previše jer ih u principu jedem ja. Prošle godine napravila sam oko 7 vrsta, još ne znam koliko ću ove godine, ali sam već počela, tako da se kad se vratim iz bolnice mogu maksimalno posvetiti svojoj bebi.
              Napravila sam zvjezdice. Recept je vrlo jednostavan, a ide ovako:

TIJESTO:
50 dag oštrog brašna
25 dag margarina
20 dag šećera u prahu
2 žumanjka
1/2 vrećice praška za pecivo
2 vanilin šećera
naribana korica jednog limuna
malo kiselog vrhnja (1-2 žlice)
ZA SPAJANJE: marmelada

Sastojke za tijesto zamijesite. Kada dobijete kuglu od tijesta stavite ju frižider na pola sata da se stvrdne. Na pobrašnjaloj površini razvaljajte tijesto, od polovice tijesta izrezujte pomoću modlica zvjezdice, a od druge polovice zvjezdice s rupicom. Zvjezdice pecite na papiru za pečenje ok 15 min na 190 stupnjeva. Kada se zvjedzdice ohlade premažite cijele sa marmeladom i poklopite sa zvjezdicom sa rupicom i pospite šećerom u prahu.
Ja sam radila krugove, a unutra srca i zvjezdice jer nemam modlicu za zvjezdice.

Uživajte u pripremanju blagdana, znam da ja sigurno hoću.

NAgRADa

Da, i ja sam dobila nagradu i to od  Sare te joj se ovim putem još jednom zahvaljujem

Pravila su:
1. Pokupiti nagradu
2. Zahvaliti na nagradi
3. Postaviti link na moj blog.
4. Postaviti sliku nagrade na svoj blog.
5. Dodijeliti nagradu za novih 7 blogova i obavijestit ih o tome
6. Napisati 7 stvari o sebi

Ovo sam obavila, a sada ja trebam nekoga odabrati.Primjetila sam da su već mnogi dobili istu nagradu jer ona tako simpatično putuje u krug, a ja ću ju dodijeliti:

1. Ivana
2. Marinica
3. Tina.b.
4. Beba still
5. Nata
6. Daytime.dilemma.me
7. Bluebell boo

A sada još 7 stvari o meni:

1. trebam roditi svoje drugo dijete za nešto više od 4 tjedna, i poroda se užasavam jer je prvi bio užas 2. prebrza sam na jeziku  i prečesto preiskrena
3. obožavam piti mlijeko i vodu iz boce
4. obožavam svoj posao i svoje kolegice i ne bi ih mijenjala ni za što,jedva čekam da se vratim raditi 5. studirala sam dva faxa, a sada bi i treći, ali nemam vremena
6. studirala sam njemački jezik i mrzim ga, prontno sam se potrudila da ga zaboravim
7. obožavam pjevati, i ponosim se što sam završila osnovnu glazbenu školu i žao mi je da nisam završila srednju glazbenu školu.

Nadam se da sam sve napravila OKIDOKI.

Opuštanje

Što me najviše opušta? Definitivno izrada cvjetića i ručno šivanje bilo čega. Uvlačenje konca u iglu, provlačenje igle kroz materijal, visok stupanj koncentrcije, oprez da se ne ubodeš i mozak na pašu. Jednom sam klincima u grupi dala konac, iglu i tkaninu, pokušali smo ušiti gumb. Mislim da su mi to bili najljepši trenuci s njima. Njihova lica bilo su tako ozbiljna, ruke mirne, a kada bi se uboli sa iglom samo bi me začuđeno pogledali, a ja bi rekla ''ma sve je ok, samo si se upiknu, nije to ništa'', i oni bi nastavili dalje. Ako mislite da je to aktivnost za djevojčice onda se varate, 70% gumbića ušili su dječaci. Koliko su me ti moji ''kaktusi'' znali naljutiti, toliko su me znali i obradovati svojim upornim radom. Ovih dana sam se samo opuštala, a dok sam se opuštala nastali su neki nevi cvjeteki. Sada samo moram odlučiti koji ću pokloniti sestri sutra za ročkas!