nedjelja, 29. siječnja 2012.

Ploča

Prošle godine od kume sam dobila uokvirenu svoju sliku. Moram se pohvaliti da sam na slici super ispala. Sliku sam stavila na policu u boravku da se malo gledam. Muž me zamolio da ju maknem jermu ta slika izgleda kao da sam umrla pa on sad drži moju sliku za uspomenu. Ja sam to i napravila, a iskrena da budem okvir me nije baš previše zaveo. Već neko vrijeme od njega namjeravam napraviti ploču za poruke i to sam tek sad i napravila. Takvu ploču već dugo namjeravam napraviti, već sam prije čitala po drugim našim i stranim blogvima  da su mnogi slično napravili pa sam odlučila da je vrijeme da i ja napravim isto. Zaboravila sam uslikati okvir prije bojanja, drgi put ću biti opreznija i sve od prve do zadnje poslikati. Okvir je bio smeđe boja pa sam ga obojala bijelom akrilnom bojom. Poleđivnu okvira premazala sam drvofixom i pažljivo zalijepila tkaninu pazeći da ne nastanu nabori i da je cijela površina glatka. Crnu gumicu pažljivo sam stavila na podlogu od tkanine kako bi mogla označiti na kojim mjestima trebam staviti vruće ljepilo i tako ih zaljepiti. Još na okvir jedan cvjetek i moja ploča za poruke je gotova.

Odmah sam si stavila račun za potsjetnik da moram zamijeniti Miushkine papučice za manje.

Nadam se da vam se dopada!

Pusa, bok!





subota, 28. siječnja 2012.

Malo sam se....

Da, jučer sam se malo prošetala po gradu, morala sam obaviti neke sitnice vezano za rijavu djeteta, a kako taj moj prvi izlazak u centar ne bi prošao nezapamćeno malo sam se i dotjerala. Moš' mislit mačka obukla čizme na petu, kaput, dugi šal i torba u ruke. A di su jučer bili frajeri da me vide?! hahaha... Pola toga nisam obavila jer naravno nisam imala sve papire, obzirom da sam išla pokisla kući morala sam svratiti u Bonotex (dućan s tekstilom) i kupiti par novih krpica. Između jučerašnjeg dojenja, presvlačenja pelena, bojanja bojanki i kuhanja pronašla sam vremena i za par novih cvjeteka.

Nadam se da će proljeće uskoro pokucati na vrata.


Uživajte u ovim proljetnim tonovima!





četvrtak, 26. siječnja 2012.

Karmela

Nakon tri godine u kompletno novom naselju stekla sam i prijatelje, vjerojatno doživotne jer ćemo se još 27 godina (dok ne otplatimo kredite) morati gledati. Karmela je majka dvoje male djece (4 i 6), supruga i od neki dan nezaposlena. Ima dobre i loše strane, o lošima neću jer ne bi bilo ok, a i nisam ih previše dosad vidjela. Ona je žena koja je neiscrpna receptima i idejama što skuhati te idejama kako od ostatka današnjeg ručka napraviti ručak za sutra. Ovo ljeto smo satima znale sjediti na klupi u parku dok su se naše djevojčice neumorno igrale. Razgovori su uglano bili o čem drugom nego o hrani i o našim krevativnim pothvatima. Ne samo da joj kuhača dobro stoji u ruci i dobro joj služi, ona je spretna i sa šivaćmo mašinom. Već sam masu stvari od nje naručila samo još nisam donijela materijal, bljak za mene. Zato ću vam predstaviti njezinu kolekciju sitnica koje šije, a hranu koju kuha ostavit ću samo za sebe.

Karmela Poklonjera

subota, 21. siječnja 2012.

WooHoo

Moru raznih kreativaca pridružila se jedna mala livada prepuna finih cvjeteka. Da, i Sanjushka ima profil na WooHoo-u slobodno bacite pogled, hihihi....

Sanjushka Cvjeteki i WooHoo

petak, 20. siječnja 2012.

Prvi mjesec

Da, danas moj sinko ima mjesec dana. Zar je proslo vec mjesec dana od trudova, bolova? Porod je trajao cijelu noc. Tocno u ponoc dobila sa trudove koji su bili u razmaku od 10 minuta,u pola 2 5min., a u 2 2 min, tad sam vec bila u boksu. Bez epiduralne,normabela,samo sa 2 spazmexa koji nisu bili od velike pomoci rodila sam Hrvoja u 9.40 ujutro. Od velike pomoci bio je tim iz Merkira, docent Dujic, dr. Stasenko, jos neki doktor, dva specijalizanta, dvije babice, neonatalog, njegov specijalitant i djecja babica. Od velike pomoci bila mi je mama od Mijinog prijatelja iz vrtica koja u bolnici radi i sa mnom je prosla skoro kroz cijeli porod, od srca joj hvala. Nije proslo bez sivanja, nema veze jer sm za 15 dana sjedila i naveliko hodala. Ostalo mi je oko 7 kg,nadam se da ce to uskoro nestati. Roden je sa 4120 g, a iz bolnice izasao sa 3950 g. Sad je vec dosta velik, zanima me koliko je dobio, znat cu za tjedan dana. Po noci spava, budi se svaka 3-4 sata, a po danu malo slabije jer bi samo visio ma cici. Uglavnom je dobar. Unatoc tome sto sam sad stalno doma svaki dan se sminkam, pravim frizuru i lakiram nokte, ne zelim se zapustiti. I da, cak uspjevam naci vremena za sebe i napraviti koju kreativnu stvarcicu. Sve u svemu, ovaj mjesec je bio super. A sad idem u krevet jer se uskoro moram buditi i nahraniti dijete.


Laku noc!

Pusa!


Published with Blogger-droid v2.0.2

srijeda, 18. siječnja 2012.

BROWNIES

Dragi blogu,

nakon skoro godinu dana naš blog pregledan je preko 2000 puta. Juuuuppppiii!!!!

Mislim da je ovo idealna prilika da vas sve počastim jednim brzim, odličnim, prefinim receptom. Riječ je o browniesima. Jednom sam čitala da ''brownies'' znači smeđi kolač. Naime, oni se prave sa čokoladom pa su naravno i smeđi. Dolaze iz Engleske, režu se u kocke i postoje razne kombinacije sastojaka. Browniesi su idealan kolač za popodnevno grickanje uz kavu ili čaj. Inače, volim ovakve jednostavne biskvitne kolačiće pa je i ovaj nestao dok si rekao ''keks''. Ovaj recept pronašla sam u jednoj kuharici sa kolačima koju sam kupila uz jedne dneve novinejoš prije 5 godina, a ovaj kolač sam pekla preko nekoliko puta i uvijek se pojeo za jedan dan.

SASTOJCI:
4 jaja
10 dkg čokolade za kuhanje
10 dkg margarina za kolače ili maslaca
75 g očišćenih i grubo sjeckanih oraha
175 g šećera
1 vanilin šećer
10 dkg brašna

+ 200g kuvertire ili čokoladne glazure

POSTUPAK:
1. razlomljenu čokoladu i margarin rastopiti i lagano ohladiti
2. jaja, šećer i VŠ pjenasto izmiksati te im dodati smjesu od čokolade i brašno, te na kraju žlicom umiješati orahe.
3. peći u prethodno zagrijanoj pećnici na 175 stupnjeva oko 30 min.
4. preliti otopljenom kuvertitom ili čokoladnom glazurom

-nije potrebno kolač držati u frižideru
ČOKOLADNA GLAZURA: glazuru pravim onako kako me moja firmana kuma Jelica naučila, a to je: na pari otopiti 10 dkg i u otopljenu čokoladu dodati 3 jušne žlice ulja. Meni je ovakva glazura najbolja, ne puca i sjaji se.

SAVJET: prije nego prelijem čokoladu biskvit premažem pekmezom, ovaj put sam ga premazala pekmezom od šljiva, naravno najbolji je onaj koji ste sami napravili, kao npr. ja.


Uživajte i dobar tek!





Hvala vam!

Pusa!

ponedjeljak, 16. siječnja 2012.

Novi-stari zid

Obožavam okvire za slike. Već neko vrijeme ih kupujem ali ih do sad nisam stavila jer sam čekala dobre slike i ideju kako ih posložiti na zid. Ideja mi je došla ovih blagdana. Na vratima sam imala smeđi vijenac sa ljubičastim kuglicama (kupila sam ga lani za Božić na sniženju za 30kn). U Emezzeti sam kupila crne okvire (13*18 25 kn, 9*13 20 kn, imam još sivi 9*13 koji još nije pronašao svoje mjesto). U Plodinama sam kupila bijeli okvir od mdf-a (13*18 25 kn na sniženju) i još jedan crni (10*10 5 kn na sniženju, još nije našao svoje mjesto). U te okvire mjesto su našle crno-bijele fotografije moje djece, a sa vijenca sam skinula kuglice i zavezala mašnicu na njega. Konačno sam uredila zid koji je dugo bio gol i prazan. Sada taj zid daje posebnu toplinu mom stanu. Ostao mi je još jedan zid za urediti, već imam ideju samo trebam naći vremena i to napraviti.

Evo kako izgleda prije


I kako izgleda poslije



Nadam se vam se sviđa.

Pusa!

nedjelja, 15. siječnja 2012.

Rolada sa šumskim voćem

Obično kada pećem kolače imam neku zanimljivu priču za ispričati, ili zaboravim šećer staviti ili jaja, uvijek nešto. Za ovaj vikend spremala sam roladu sa šumskim voćem, samo što sam umjesto šumskog voća stavila maline. Prigoda je bila rođendan mog jedinog svekra. Moj svekrić je srčani bolesnik i strogo pazi što jede, pa mi se ovaj kolač činio da je baš za njega jer u kolač ne ide ni margarin a ni žumanjak kojeg moj svekar zaobilazi u širokom luku. Riječ je o beze korama koje se ispeku za pola sata a kasnije podsjećaju na lisnato tijesto. Krema je vrlo jednostavna, naravno riječ je o šlagu. Ovo je super jednostavan i osvježavajući ljetni kolač kojega će vrlo brzo i lako spremiti i oni malo manje spretni u kuhinji. Recept možete pronaći ovdje .

Uživajte u kolačiću!

Evo kako je meni ispalo


subota, 7. siječnja 2012.

Narudžba

Nekupujem baš često preko interneta jer sam se nekoliko puta razočarala. Često se dogodi da to što sam htjela u stvrnosti ne izgleda kao na slici. Kod tine.b sa bloga "mojnakitic" svidio mi se jedan lančić pa sam ga odlučila naručiti. Nakon što sam naručila i platila,paketić mi je stigao u roku 2 dana, a meni je trebalo malo vise da ga podignem u pošti. Nakon dva odlaska na poštu (1.put nisam imala osobnu) nisam mogla dočekati da ga otvorim. Lijepo,jednostavno,jedinstveno,unikatno pakiranje sa porukicom i malim poklončićem za Miushku. Porukica me oduševila jer baš sličnu uputim i ja curama koje naruče moje cvjeteke. Tina.b svaka ti čast,svoj nakitić odmah sam stavila oko vrata i prošetala ga,prekrasan je.


Published with Blogger-droid v2.0.2

petak, 30. prosinca 2011.

2011

Mom mužu nikako nije jasno zasto se svake godine veselim Novoj godini i dočeku iste.


Svaka je godina drugačija,iako se nama često čini da je potpuno ista. Kao prvo nije,stariji smo i iskusniji za jednu godinu. Volim se prisijećati svih lijepih a i onih manje lijepih događaja.


2011 počela je  vrlo stresno, posla na poslu preko glave,previše stresnih trenutaka,preživjela. U 2-3 mjesecu pronašla sam dobrog prijatelja,ovaj blog a s njim i 24 nove blog frendice. Sredinom 3 mjeseca saznala sam da sam trudna, uspjeli smo kupiti novi auto,Miushka je proslavila 3. rockas.

Iako se zbog loseg vremena nismo uspjeli previse okupat na moru,ljeto je bilo zakon,red ribolova,red mora,pa ribolov pa opet more,zakon. Klub mog muza usao je u 1. bocarsku ligu. Proslavili smo sretnu 4 godisnjicu braka, 32 pa 27 rodendan.A sad na kraju godine dobili smo sina, stigao nam je ko' mali Isusek pod bor na ujin rodendan. Nagradena sam sa jos jednom super stvari,moj muz inace sin jedinac,pokazao se kao pun pogodak jos jednom,u mojim najtezim i najbolnijm trenucima pokazao se kao veliki oslonac,utjeha,pomoc,radi toga sam mj od srca zahvalna i svakim danom volim ga sve vise.


Nije sve bas bilo sjajno. Prije.mjesec dana saznali smo da moj predragi svekar ima tumor na mjehuru. Sad je on odstranjen,a nalazi su vise nego dobri,nije potrebna mu kemoterapija.


Bilo je i losih stvari ove godine,ali ih odbijam pamtiti,zelim pamtiti samo dobro,bolje i najbolje.


U 2012 zelim zdravlje,mir,blagostanje,poljubce,zagrljaje,srecu,dobre prijatelje,mnostvo novih vasih i mojih postova,tutorijala,kreativnih uradaka i finih recepata.


Moja novogodisnja odluka je: sto mogu danas ne ostvljam za sutra.


Razmislite o tome kakva vam je bila '11, i kakva bi vam '12 trebala biti.


U ime cijele obitelji zelim vam sve ono sto zelim samoj sebi.


Sretna Nova godina.


Published with Blogger-droid v2.0.2

utorak, 20. prosinca 2011.

Dobro mi dosao

Danas ujutro oko 9.30 rodio se Hrvoje, tezak 4120g i dug 53cm.


Published with Blogger-droid v2.0.2

ponedjeljak, 19. prosinca 2011.

Trudnoća

                   Trudnoća je zasigurno ženino najdraže i najljepše doba u životu. Sigurno je i najčudnije. Kada saznaš da si trudna obuzme te masa osjećaja, onih dobrih a i onih manje dobrih. Ja sam svoje obe trudnoće željela, ali sam se u isto vrijeme pitala ''da li mi je to zaista trebalo''. Prvi put sam ostala trudna sa 22 i pol godine, nedugo nakon vjenčanja, jednostavno smo taj tren to željeli i odmah se primilo (mjesec i pol nakon svadbe, odmah nakon medenog mjeseca saznala sam da sam trudna, Miushka nam je suvenir iz Turske). Mislila sam da sam bila spremna, ali vraga, za dijete ne možeš nikada biti spreman jer ono preko noći okrene tvoj svijet za 360 stupnjeva. Ne mislim da su mi dijete i brak oduzeli mladost jer sam sa 18 godina počela zarađivati, putovati, izlaziti, obišla sam sve tadašnje najbolje klubove a i one manje dobre po Zagrebu i okolici, Hrvatskoj, probala sve i svašta, pa mi to zapravo i ne nedostaje. Drugu trudnoću smo čekali, jer nisam imala položen pripravnički ispit, a ni stalni posao, a kad sam ga dobila htjeli smo malo uživati u punoj plaći. Kad smo sve to ostvarili pokušali smo i voila! opet se odmah primilo. Ma, moj muž je pravi štemer, hihihi.... Kad sam saznala da sam trudna nisam znala da li sam sretna ili ne. Naravno da sam bila sretna, ali istovremeno i zbunjena. Miushka je bila dovoljno velika da s njom možeš gdje poželiš, konačno sam skinula kile od prve trudnoće i sad stvarno dobro izgledam, konačno si možemo priuštiti što poželimo, a sad se toga moram odreći. Ti su osjećaji trajali jedno dva tjedna i ubrzo sam se s tim pomirila, jer to i tako brzo ponovno dođe. U početku ove trudnoće sam imala komplikacije, doktor nije bio baš siguran hoće li se trudnoća zadržati, ali nakon 2 tjedna bolovanja i 4 tjedna terapije sve je bilo OK. Sve moje kolegice su se čudile što radim, kod nas je praksa da idemo odmah na bolovanje jer u našem kolektivu vladaju kojekakve bolesti, stresovi, dizanje... Ja sam htjela svoje predškolce do kraja pripremiti za školu, odraditi ljetna dežurstva, otići na godišnji jer mi ga šefica drugačije ne bi ni dala, te što duže primati punu plaću. Radila sam do 1.9., odnosno 6 mj. trudnoće. Da mi je bilo teško je, ali sam preživjela.
        
Prva 3-4 mj trudnoće poprilično su dosadna.. Imaš mučnine, razdražljiva si, dijete još nije ''oživjelo'', trbušćić se baš i ne ističe. Tek oko 4-5 mj beba se počne kretati, ti to osjećaš i uživaš u svakom njegovom pomaku. U ovom periodu možda i saznaš što nosiš, počneš razmišljati što ti sve treba, a što ne, što ćeš posuditi, kupiti... Počinješ dobivati kile. Odričeš se neke hrane, kave, cigareta, sokova... Čuvaš se. U 7 mjesecu trbuh ti se vidi i uživaš nositi trudničku garderobu, sad ćeš kupiti kolica, krevetić i polako pripremati stvari za bebu. Jesi li ti spremna? Misliš da jesi. Moš' mislit. U 8 mj spremila si si torbu, bebi si ju također spremila, mužu si ostavila poruke po stanu da se on može snaći kad će dolaziti po vas. Još uvijek misliš da si spremna. U 9 mj. već ti je dosta. Ne možeš dugo sjediti jer te onda bole prepone, kukovi, leđa, natečene noge itd. Ne možeš dugo ležati jer te onda bole leđa i rebra, po noći se budiš 3-4 puta na wc, piješ željezo a zbog njega ti je wc postao najdraža prostorija u stanu, ne možeš se okupati,odrezati nokte na nogama, obrijati, a o sexu da i ne govorim. Još uvijek misliš da je to to, spremna si. A onda krenu trudovi, naravno lažni, pa ti iscuri višak mokraće, a ti naravno misliš da je plodna voda, sve do onog trena dok ne počne za stvarno i tad ostaneš zbunjena i misliš si ''je li to to, zar ću sad stvarno roditi?''. I radiš si dijete, i svi oni problemi i bolovi od ranije najednom nestanu kao da ih nikad nije ni bilo. I onda pomisliš ''ovo moram ponoviti''. Nakon 3-6 dana, ovisno o tome da li je porod bilo prirodan ili carski ti dođeš doma, konačno ostanete sam s djeteom. Jel' još uvijek misliš da si spremna? Ne bih rekla. Sad počinje ona prava briga koja nikada ne prestaje.

Sve u svemu, trudnoća je jedno super iskustvo. Bolje upoznaš sebe, a i svog partnera. Za veliki trud dobiješ i daš super, najljepši poklon u životu, ŽIVOT, najboljeg malog prijatelja, anđela, tvoj osobni centar svijeta.

Btw ja još uvijek čekam.

                        Prvi dani s mojom Miushkom u rodilištu. 15.04.2008.

                                         Moja Miushka danas.


četvrtak, 15. prosinca 2011.

Lazna uzbuna

Eh, jucer mi je bio termin, a ja još uvijek doma. Sinoc smo imali laznu uzbunu. Dok sam ulazila u kadu ucinilo mi se da mi je procurila plodna voda, i ja brzo oprala se, kosu takoder, spremil Miushku u pidamu i brzo zovdm muza da dolazi s treninga i vozi me u bolnicu. Baka je dosla pricuvati malu, a nas dvoje torbu u auto i put pod noge. U Merkuru nema zive duse, vec je bio 21 sat, ma milina. Odmah dosla na red, sestra me ugodno primila, stavila na ctg, ma sve za 5. E, onda sam pocela razmisljati onako u tisini o prvom porodu, kako je boljelo, kako mi je bilo lose, kako se Miushka razbolila, pa kako sam se ja razbolila, ma ono, dode ti da places. Ali sam pocela razmisljati i o tome kako sam htjela ovo dijete i koliko sam ga cekala, ma mislim si ja sve ce biti ocki-docki. Par trudica i sad ce oni zvati Igora da ude i bude sa mnom. Kad ono, nit' curi voda, nit' su to trudovi za radanja. Veli doktorica:"ajte vi gospodo doma i dodite u utorak." Zapravo mi je u utorak termin po uzvu, na bratov rockas. I tako ja jos uvijek cekam.


Published with Blogger-droid v2.0.2