Ok! Prošlo je već dosta vremena od mog poslijednjeg pisanja, mislim jedno 2 godine. Već dugo razmišljam o ponovnom pisanju, ne zbog vas, nego zbog sebe. Više puta sam razmišljala o čemu bih pisala, o receptima, vježbanju, djeci, craftanju, poslu, životu. O modi sigurno neću previše jer ovo i tako nije modni blog, iako je moda uvelike obilježila moj život poslijednjih mjeseci. Čini mi se da sam u jednom od postova prije sad već nekoliko godina pisala da sam ponovno upisala fax, e pa jesam i završila sam i stekla naziv magistra (daj zamisli...), osim toga stekla neka nova znanja, razmišljanja, prijatelje. Je li me to dovelo do boljeg radnog mjesta? Nije, donijelo mi je povećanje koeficijenta na plaći, samopouzdanje, prošireno znanje, poštivanje, naučila sam prezentorati, anketirati, istraživati. U jednom od postova sam spomenula da sam okrenul novi list i odlučila baviti se vjenčanjima (koja obožavam). Jesam! Uspjela sam! Iza mene je nekoliko velikih vjenčanja u koje sam dala srce i dušu. Upoznala sam zanimljive ljude, posjetila lijepa mjesta, imala dobra i loša iskustva. I to je ok. Ukoliko vas zanimaju moje cvjetne dekoracije svratite do fejsa i brzo na stranicu Chic Vjenčanja. Oduvijek sam bila ambiciozna i rijetko kada sam dopustila da mi dobra prilika prođe kroz ruke. Nastavila sam s craftanjem. Moj stan svaki dan dobije novi dašak svježine u koji unosim novitete koje izrađujem sama. Najveći moj projekt bio je tapeciranje kutne garniture. O tome više u nekom drugom postu. Svi koji su redovito pratili moj blog znaju da je moja velika ljubav šivanje. Već sam pisala o svojoj mašini. Sada imam još jednu, endlericu. Malo po malo kako sam šivala sebi i Miushki ljudi su pokazali veliki interes za njih. Osim što radim sve što već radim sad šivam haljine, uživam. Sve moje kreacije možete naći na fejsu ili instagramu na stranici Chic stvari.
Što se tiče djece sada su već stvarno veliki. Miushka koja je bila jos relativno mala u moje doba bloganja sada je prava velika curica, 9 godina, završava 2. razred. Borimo se sa školom i čitanjem, obzirom da su joj prošle godine dijagnosticirali specifične poteškoće čitana i pisanja dobro se za sad nosimo s tim. To bi značilo da se bližimo disleksiji. Za sad je još dobro, nadam se da će tako i ostati. U jednom od postova prije 5,5 g. javila sam vam da je na svijet došao pravi dječak, Hrvoje. U međuvremenu je dobio nadimak Hrki pa ću o njemu pisati u tom imenu. On je jedan poseban lik. Da, moj muž je i dalje sportaš, samo sad sa statusom vrhunskog sportaša. Bravo stari! Ne moram ni govoriti da bez moje podrške ne bi bio, jer ipak je blizu 38-ma.
Eto, za danas je to to. Znači nema puno promjena kod mene. A kod vas? Šta mi vi radite? S vremena na vrijeme posjetim blogove dragim mi kolegica blogerica da vidim šta ima novo, ali kod mnogih baš ništa već neko vrijeme. Ne očekujem mnogo komentara na ovaj post. Već sam napočetku napisala da mi je cilj pisati zbog mene i samo mene. Kad bude zbog vas znat cete.
Pusa!!!
Nema komentara:
Objavi komentar