petak, 27. travnja 2012.

Male papučice

Imam dvoje djece. Došlo je vrijeme da nešto i svom sinu napravim. Malo sam prosurfala i pronašla nekoliko zgodnih tutaća za dječje papučice. Teško mi je pronaći cipelice za malenog jer on ima dosta jako stopalo pa sam odlučila napraviti mu papučice.  On se i tako vozi u kolicima pa će mu ove biti baš ok. Neću vam stavljati kako sam ih napravila jer tutorijala za papučice i tako ima dosta, a i krojeve za njih možete isprintati. Radila sam papučice od starih i poderanih traperica koje čuvam zato ako mi nešto padne na pamet da mogu napraviti, evo sad sam ih iskoristila.
Isprintala sam kroj i počela raditi. Koristila sam traper, flizelin i gumicu. U tutorijalu koji sam koristila promijenila bih za drugi put kroj za onaj dio koji ide na petu jer je dosta plitak pa papučica tu i tamo padne. Za prve mi je trebalo malo više vremena i živaca, što se da primjetiti jer je jedna paučica šivana sa crnim a druga sa bijelim koncem (ne pitajte). Naravno, morala sam još jedne napraviti za njegovu malu prijateljicu. Te druge je bilo puno lakše napraviti jer sam koristila čisti pamuk koji je daleko mekši od trapera. Evo kako su ispale.




Nadam se da vam se sviđaju, a i da će se Dori svidjeti.

Pusa!

Ah, što volim volane

Volim suknje, majice, haljine s volanima, ah što ih volim. Konačno je vrijeme da si nešto s volanima i sašijem. Nakon malo crtkaranja po tekici, nakon surfanja i čitanja različitih tutorijala, došlo je vrijeme da se prošećem do Bonotexa (trgovina s materijalima). Kupila sam čisti pamuk i čipku, naravno i jedan mali preslatki komadić pamuka s cvjetekima za moju princezu. Malo sam raspravila s majkom što i kako da napravim i bacila se na posao.
Sam proces šivanja i nije bio tako naporan. Naporno je bilo zamisliti, izmjeriti, iskrojiti. Evo kako sam počela.

1. zamišljeno prenjeti na papir i napisati redom što kako i kada izrezati, zapeglati, ušiti.
2. uzeti svoje mjere
3. napraviti krojeve
4. sašiti
5. u međuvremenu se savjetovati s Karmelom ili mamom.

Prvo sam sve nekoliko puta nacrtala i napisala, pri tome mi je pomogao jedan mali davež.


Mislim da je sve ispalo i više nego dobro, drugi put kada ću raditi sve ću lijepo poslikati pa da se možete poslužiti s tutorijalom, sigurna sam da će to biti uskoro.

Evo kako je ispala moja suknjica.


Kombinacija čipke i čistog pamuka.
A evo njezine. Ona je svoju već isfurala.


Čisti pamuk.
Nadam se da vam se sviđaju.

Pusa!!!

subota, 21. travnja 2012.

Torta i fondan

Dječja torta mora biti vesela. Nema smisla preliti ju čokoladnom glazurom i staviti pred dijete. Njima je skroz ne bitno što je unutra, samo neka je što šarenija i zanimljiva. Dječje torte ukrašavam fondanom.
Napraviti fondan zapravo nije teško kao što se čini.
Fondan je smjesa od šećera u prahu, fruktoze i želatine. Meni osobno fondan nije fin iako moja kuma radije pojede njega nego tortu.
Ove godine moje dijete naručilo je tortu od jagoda u obliku srca. Samo da se zna, ona nije pojela niti jedan jedini komada te torte. Ona jednostavno doma ne želi jesti kolače ni torte, jedino ako su u pitanju muffini i to od čokolade, i oni suhi biskviti što ih prave u vrtiću.

Nemojte se uplašiti sastojaka, sve sastojke možete nabaviti.
Potrebno:

1 vrećica želatine u prahu
50 ml hladne vode (za želatinu)
20 ml vode za fruktozu
100 g fruktoze
1 velika žlica glicerina (kupiti u ljekarni)
cca 900 g šećera u prahu

Želatinu preliti s vodom (50 ml) i ostaviti da nabubri. Fruktozu staviti u lončić i preliti s 20 ml vode i staviti da se istopi na štednjak, svo vrijeme miješati do početka vrjenja, neka vrije cca 30 sec, skloniti s vatre i dodati glicerin i nabubrelu želatinu. Promiješati.
U zdjelu staviti 500-600 g šećera u prahu i postepeno dodavati istopljenu fruktozu i miješati žlicom. e tu ja kratko promiješam sa žlicom, pa uzmem mikser i spirale za tijesto i počnem lagano mijesiti tu smjesu sa mikserom. Tako se manje uprljam i zaljepim. Polako dodavati šećer i miksati sve dok smjesa ne bude onako fina i neljepljica. To je otprilike 800 g šećera u prahu. Radnu površinu pospite sa šećerom u prahu i polagano mijesiti dobiveni fondan dok ne dobijete finu mekanu lopticu. Fondan sada treba tako ostaviti da se ohladi oko pola sata, te onda ga zamotati u plastičnu foliju i držati na sobnoj temperaturi. Ovako fondan može stajati oko tjedan dana, a u fmzivaču oko mjesec dana. Kada se fondan ohladio neće više biti onako mekan i podatan, nego će se malkice stvrdnuti. Kada ćete ga oblikovati on će se pod toplim dlanima polako topiti i omekšati. Također fondan možete staviti u mikrovalnu na kratko kako bi s njim bilo lakše raditi. E sad, moj savjet je da fondan napravite dva dana prije nogo što ćete s njim ukrasiti tortu, a ukrašavajte ju taj dan kada ćete ju poslužiti.
Fondan također možete obajati s prehrambenim bojama u prahu, gelu, tekuće, aromama. Ako radite s tekućim bojama onda ćete morati polagano dodavati šećer u prahu jer će od tekuće boje fondan postati jako mekan.
I sad mašti navolju.




Kako napraviti ove šarene fleke. Vrlo jednostavno. Od bijelog fondana odvojite četri jednaka komada fondana, ne previše, tako da vam ostane i količina kojom ćete prekriti tortu. Komade koje ste otrgnuli obojajte željenim bojama i pravite male kuglice. Bijeli fondan razvaljajte po pošećerenoj površiti, na njega stavite kuglice u boji i lagano ih razvaljajte po fondanu. Da bi dobili točkice napravite jako male kuglice i samo ih odozgir pritisnite valjkom i lagano u valjajte. Možda će vam se flekice podizati od bijele podloge, ali nema veze, razmutite 2 žličice šećera sa par kapi vode (dobit ćete slatko ljepilo) i pomoću kista zalijepite.


Kuglice koje su mi ostale pomoću šećernog ljepila sam zaljepila na fondan kojim sa oprezno prekrila tortu.

Evo i torte od prošlog rođendana.


Kad sam ja bila dijete, moja draga mama radila je bratu, sestri i meni najrazličitije torte. Bilo je tu vlakova, brojeva, grova, auta, kuća, leptira, medeka, cvjetova, barbika. Naravno barbiku je napravila i ove godine, svojoj jedinoj unučici, nada se da će jednog dana imati još koju unuku da to opet ponovi. A ja se nadam da ću i ja uspjet napraviti barbiku i to sa fondanom, tko zna, možda iduće godine. Ako se dobro sjećam, mislim da je prvu barbiku napravila za Silvijin 4. rođendan. Silvija je moja sestra. Morat ću malo pregledati slikice.
Evo bakine torte.


Nadam se da vam se sviđaju.

Pusa!!!

ponedjeljak, 16. travnja 2012.

Čekam te malena

Čekam te malena (Mii Zori)

Čekam, ljubo moja mala,
da se kući s majkom vratiš,
čekam da ti vidim oči,
da ti nježan cjelov vratim.

Čekam osmijeh tvoje majke,
(vidio sam očev),
čekam tvoje nježne prste
da ih grubom rukom grijem.

Otišla si s majkom u Grad,
i u zoru zaplakala,
a onda si prvim plačem
svima usne raširila.

Ti i majka bijeste jedno
sad ste dvije nove duše, 
pa u tvom starom domu
neki novi vjetar puše.

Vidjeli te drugi prvi, mila zoro,
nisam tužan, već veseo
čekam osmjeh tvoje majke, 
čekam osmije tvoj.

                                                               Stipo M. Crnjak

Ovu pjesmu napisao je moj tata mojoj maloj Mii Zori na dan kada se rodila. 

Draga naša Miushka sretan rođendan žele ti tvoj braco, mama i tata.


A sada rezultati giveawaya. Nemojte se ljutiti što se nisam jučer javila sa rezultatima, cijeli dan smo slavili ročkas pa sam navečer bila prestrgana. Ali evo ide sad.

Tratatatataaaa.......dobitnica je



Nives. Javim ti se na mail.

Čestitam!!!!

Pusa!

petak, 13. travnja 2012.

Tajice

U danima posvećenim mojoj princezici pokazat ću vam kako jednostavno i brzo možete sašiti tajice. Mi smo velike zaljubljenice u tajice i imamo ih u svim bojama i dužinama. Obzirom da ja najčešće nosim crne moja Miushka zahtjeva da ih i ona ima. Pošto crnih dječjih tajica baš i nema puno po dućanima morala sam ih sašiti. Napravila sam ih od svojih starih tajica.

Potrebno:
stare tajice (ili komad makoa)
dječje tajice (po kojima ćete odrediti veličinu)
gumica
šivaća mašina
konac
ziherica
pribadače
škare
kreda

Mako ili stare tajice preklopite, na njih stavite dječje tajice, obcrtajte ih kredom i režite velike tajice praveći oblik malih tajica ali za 1-2 cm više radi šava.

Izrezane komade raširite na podlozi tako da je ona vanjska strana prema unutra, a unutarnja prema van i pričvrstite ih pribadačama te prošijte kroz mašinu ravnim bodom.



Na nogavicama napravite rubove tako da presavijete materija za 1cm i porubite.


Možete dodati i ukras na nogavice pa je sad prilika za to prije nego ušijete nogavice. Evo što sam ja napravila. Od ostatka starih tajica napravila sam mala srčeka i pribadačama ih pričvrtila za nogavicu na željeno mjesto i onda provukla kroz mašinu naprijed i nazad jedno po jedno srce.



Spojite nogavice i pričvrstite pribadačama te ravnim bodom ušijte na mašini. Rubove možete i opšiti cik-cak bodom. Isto napravite i sa drugom nogavicom.


E sad ćemo napraviti gornji šav i utor za gumicu. Presavinite mjesto gdje ćete umetnuti gumicu, veličinu šava prilagodite širini gumice koju ćete staviti. Ja sam koristila širinu 1cm pa sam ostavila 1,5cm širinu. Pomoći pribadača označila sam mjesti gdje ću uvući gumicu pomoću ziherice. Ušijte od pribadače do pribadače pazeći da ste na početku i nakraju radili naprijed-nazad kako vam se ne bi odšilo.



Sad još gumicu ušijte koristeći cik-cak bod.


Nakraju sve šavove dobro popeglajte.





Nadam se da ste shvatili i da sam dobro prezentirala, mislim ipak sam ja samouka krojačica! Hi-hi-hi... Iduće sebi šivam.

Ne zaboravite na giveaway.

Pusa!

četvrtak, 12. travnja 2012.

Giveaway

Kako sam već u prethodnom postu najavila svaki ovotjedni post bit će posvećen Miushkinom ročkasu. Tako je i s ovim darivanjem. Povodom njezinog 4. ročkasa darujem vas s ovom malom ručnom torbicom.
Zadatak je vrlo jednostavan.

1. ako već nisi, postani moj prijatelj i javno prati ovaj blog.
2. ako već nisi postani Sanjushkin prijatelj na fejsu.
3. ostavi komentar sa svojom e-mail adresom.
4. objavi na sve strane.

Nadam se da vam se torbica sviđa.
Prijave traju od danas 12.04. do 14.04. do 23:59 sati. I da, internacionalan je.

Želim vam puno sreće!

Pusa!!!

utorak, 10. travnja 2012.

Imati dijete- imati kćer

Imati dijete najljepši je dar od Boga. Znam, jer ih imam dvoje. Prije skoro 4 godine rodila sam Miushku, svoje prvo. Za 5 dana bit će točno 4 godine stara.
Ne postoje riječi kojima bi roditelj mogao opisati svoju ljubav prema djetetu, to znaju svi oni koji imaju djecu. Ta ljubav nikada ne prestaje bez obzira da li je dijete malo, veliko ili već ima svoju djecu. Dijete okrene vaš svijet za 360° stupnjeva. Još u trudnoći misliš kako ćeš za 9 mjeseci imati bebicu, koju ćeš presvlačiti, hraniti, maziti, s kojom ćeš biti faca u šetnji ili na kavi. E, nije to baš tako. Onaj tren kada dijete doneseš iz rodilišta kući sve se prvim korakom u stan mijenja. Sad imaš jedan dodatak koji ti ne silazi sa cica, koji ne silazi s ruku, koji stalno plače, kaka, prlja, bljucka, ne spava... Zaboravi na duga tuširanja i kupanja jer te tvoja bebica u bilo kojem trenutku može pozvati a ti uvijek moraš biti dobro raspoložena i spremna na zabavu, hranjenje ili presvlačenje. Zaboravi na sate provedene pred ogledalom temeljito stavljajući make-up ili slažući kosu. Vrijeme je da usavršiš brzinsko šminjakanje i pravljenje frizure, jer neko vrijeme nećeš moći ko' prije. Zapamti to ne znači da prestaneš, ne daj Bože, samo to sad moraš raditi puno kraće.
Imati dijete nije tako strašno kao što se na prvu čini. Brzo ćeš se naviknuti na njega/nju, brzo će proći ta prva godina i s vremenom ćeš biti kao ona stara. Ha-ha moš' moslit onda će doći drugo....ha-ha-ha...

Svaka trudnica koju znam kaže:'' joj, ja bi tak curicu... to je tak super, možeš ju lijepo obući, ušminkati...'' Samo da znate to se može i sa dečkima.
Kad sam nosila Miushku nisam znala spol do 8 mj. trudnoće, mala je stalno imala prekrižene nogice i nije dala da joj striček doktor gleda među nogice. Već je tada bila fino odgojena. Tada sam htjela dečka, ali negdje duboko u sebi  znala da je to mala princezica. Nakon 17 sati u boksu, carskog reza rodila se moja Miushka u 7.30 ujutro, 15.04.2008. Prekrasno. Prvi put sam ju vidjela tek navečer preko stakla na 5 min., a u ruke dobila tek 4 dan njenog života. To nikome ne želim. Ti dani nikako se ne mogu vratiti. Vjerojatno sam zato nakon ovog poroda bebu čuvala i 2 sat nakon poroda da se to opet ne ponovi.

E sad ja imam curicu, sva važna u ormaru brojim količinu haljinica, košuljica, trakica, ma to će sigurno biti mala šminkerica. Tako je i bilo, ali ne dugo. Onaj tren kad je skužila da se može sama obući sve se promijenilo. Moja Miushka ima pun ormar prekrasnih haljina, šoseka, bluzica, prekrasnih hlača, ali ne.... ona ne izlazi iz tajica. Ne možeš se s njom dogovoriti. Rajfove i špangice nosi samo po doma, ma ne daj Bože da bi s tim izašla van. Svaki put kad odlazimo u grad hodamo pognute glave i pomalo se sramimo svog djeteta jer ona hoda ko' da je iz cirkusa ispala, još joj k svemu tome potkošulja visi iz hlača, ona se ne smije spremiti u hlače. Jedva čekam ljeto da se te potkušulje više ne nose pa da i moje dijete bar donekle izgleda pristojno. Stalno joj pokazujem ''gle ovu curicu, gle onu.., kako je ovo lijepo, a kako ono...'', ma kakvi ništa ne pali. Šminku čuvam na zadnjoj polici u kupaonskom ormariću jer je već toliko rasturena da ću uskoro morati nadopuniti ju ako se i ja poželim koji put našminkati, ako dođem na red pored svoje curice.
Ona je veliki talent, kreativna, sportski nastrojena, dobra curica, koja svaki dan mamu davi sa MTV-jem, Youtubeom, radijom. Ona je prekrasna curica koja se dnevno presvlači i do 6 puta, a najradije hoda gola. Ona je mamino zlato koje pomaže mami peglati pa svakodnevno vadi sve majice iz svog ormara, mama navečer  mora ponovno slagati.
Ona je tatina mala princeza koju tata mora na leđima nositi, s kojom tata mora boćati i igrati nogomet, srećom imamo idealan duuuugggiiii hodnik za sportske aktivnosti.
Ona je naša jedna i jedinstvena, naša mala Miushka s kojom jedva izlazimo na kraj, a bez nje je dan nezamisliv i prazan. Ona je moja najveća inspiracija i motivacija. Sve što radim radi s njom i za nju. Ona je naša Miushka i ja joj ovaj povećujem svaki post koji napišem ovaj tjedan.



Dok vi razmišljate o komentaru, odoh joj ja dati pusu.

Evo i vama jedna,

pusa!!!!

subota, 7. travnja 2012.

Jeste obojali jaja?

Nisam baš neki tip za bojanje jaja. Nikad mi ne ispadnu baš super. Čak sam nekoliko puta probala napraviti decoupage na njim, ali mi nikad nije ispalo dobro kao drugima. Ove godine sam se odlučila za malo drugačiju varijantu. Ne bojam puno jaja. Bojim ih onoliko koliko ih mislim darovati, jedno desetak. Od papirnatih naljepnica izrezala sam mala srčeka i poljepila po skuhanima jajima prije bojenja. Tako sam napravila 5 jaja. Drugih pet sam omotala špagom. Pet sam obojala crvenom, a pet ljubičastom bojom prem uputama sa vrećica od boje. Kad su se osušila skinula sam naljepnice i špagu i premazala ih uljem. Ne izgledaju loše.




Možda vam se moja ideja svidi pa i vi pokušate, zaista je lako.

Uživajte u farbanju jajčeka!

Pusa!

petak, 6. travnja 2012.

Zapečeni krumpir s bakalarom

Znam da kasnim s blagdanskim postovima, ali bez ljutnje molim. Zadnja tri dana  bila sam bolesna. Nisam 9 godina imala temperaturu i baš sad me pokosilo. Danas se osjećam puno bolje i moje pripreme za nadolazeće blagdane su ubrzano krenule. Za ručak vam predlažem zapečeni krumpir s bakalarom.

Potrebno:
1 kg krumpira
500 g svježeg filea bakalara
4 režnja češnjaka
1 limun
sjeckani peršin
maslinovo uje
1 dcl bijelog vina
2 lista lovora

Krumpir oguliti i nasjeckati na ploške te kratko prokuhati u slanoj vodi. File bakalara ako je potrebno očistiti od kostiju i posoliti, te narezati na kockice. Vatrostalnu zdjelu premazati maslinovim uljem, staviti polovicu krumpira, na krumpire bakalar, sjeckani češnjak, od polovice limuna kriške poslagati po bakalaru, drugu polovicu limuna procijediti po bakalatu, posipati sjeckanim peršinom, staviti lovorov list, zaliti sa vinom i još malo maslinovog ulja i odozgor poslagati ostatak krumpira. Krumpire još malo preliti sa maslinovim uljem i posuti sjeckanog peršina. Peći u pećnici cca 1 sat i 15 min., zapravo dok se krumpiri odozgor ne zapeku.

Isto možete napraviti i s fileom oslića!



Ako imate malo vremena preporučam da file bakalara posolite, i u tavi ispećete na maslinovom ulju. Za to je potrebno cca 5-10 min. Preko bakalara pospite sitno sjeckani češnjak i peršin, pokapajte s limunovim sokom i malo maslinovog ulja. Poslužite s kuhanim krumpirom.


Dobar tek!

Pusa!