Zašto ne volim nedjelju

Svi čekamo vikend da se odmorimo, da ostanem doma sa obitelji, a prvenstveno da ne moramo na posao. Sada kad sam na porodiljskom a i dok nisam bila ne volim nedjelju. Za mene je nedjelja tortura koju jedva čekam da prođe. Zadnjih godinu-dviije-tri, odnosno od kad smo moj suprug i ja kupili stan nismo često zajedno, osim po noći. Prve godine on je uz stalni posao studirao u Osijeku pa je vikende tamo provodio, a sada su tu sportske obaveze pa je uz posao dva do tri puta na treningu. Subota mu je rezervirana za utakmice, a to trpim jer te njegove obaveze poboljšavaju kućni buđet. To mi i ne smeta. Subotu najčešće provodim kod svoje mame, s njom odlazim u dućan, kuham i po cijeli dan ispijam kavu i ništa ne radim, što i nije tako loše. A nedjelja je katastrofa. Trbuh mi je već do zubi, samo što se ne porodim, ostalo mi je još mjesec dana, nisam zainteresirana za niš', a kamoli za kuhanje nedjeljneg ručka, pa se vrlo često uvalimo svekru i svekrvi. Oni su stvarno za poželjeti, ali, koji uvijek postoji, ja ne mogu više. Nitko mi nikad nije ništa ružno rekao , nitko mi nije ništa napravio, ma to sve super. Ubija me napeta atmosfera u zraku, ta se napetost može na šnite rezati. Moja je svekrva ima 60 godina, prvu orahnjaču, sarmu... napravila je prošle zima. Ona preko tjedna ne kuha jer ima baku koja to sve radi, pere veš, prostira ga, skuha ručak, opere podove...Ona ne zna što znači biti domaćica., što znači biti u punom smislu riječi žena. Svemu se čudi ko' pura dreku, jer ne razumije. Čudi se kad ja pečem kolače u 9 sati navečer, ja ne mogu ranije jer imam dijete koje moram nahraniti, obući, prošetati, provesti s njom kvalitetno vrijeme, skuhati, opeglati, pospremiti, otići pješke u dućan i to sve donijeti kući sama jer kako sam rekla moj muž ima 2 posla, a mi imamo samo jedan auto. Danas je Miushka prolila sok od borovnice po tajicama, umjesto da ja to spremim u torbu i odnesem kući i operem ona se napravila važna i namočila, i mene učila kako tu fleku oprati. Pa nemoj me zezati već sam godinama domaćica, toliko veš i fleka sam oprala u ovom svom kratkom životu, pa valjda znam s čim i kako da operem flekove. Moja Miushka ima 3 i pol godine, a ja još uvijek slušam kako da ju hranim, oblačim i što je najbolje za nju. Moja Miushka ne bi bila tvrdoglava i razmažena da se oni pridržavaju nekih naših pravila i odluka. Sve joj dozvoljavaju samo da ona bude sretna i zadovoljna, nije ni čudo što je moj muž vrlo često razmažen i tvrdoglav i večinu svog slobodnog vremena provodi zaglavljen u kauču. Jedva čekam da rodim, ne želim vidjeti nikoga blizu sebe osim svoje obitelji. A i bit će zima i beba mala ću imati dobar izgovor da ne izlazim iz stana. Morala sam ovo napisati, moram to izbaciti, a ovaj mi blog služi za to. Sutra Miushka ide u vrtić, ostat ću sam, prijepodne ću se dobro opustiti, pogledati neki dobar film, nešto kreativno napraviti, a do tada laku noć, dragi moj blogu!