Imati bebu

             Već sam pisala kako je imati kćer, došlo je vrijeme da vam kažem kako je imati bebu. Ne znam kako je imati sina, jer je moj sin još premali da bi mogla reći više o tome.
On danas ima 5 i pol mjeseci i za 12-tak dana bit će punih 6, pola godine života.
Kada se odlučiš za bebu moraš biti svjestan svega što ti to dijete donosi.
            Onaj dan kad beba dođe na svijet zaboravi na sve što si prije toga radio, odnosno radila jer će se sad tvoj svijet okrenuti ne za 360 stupnjeva nego za 720. Muškarcima je tu puno lakše jer oni prolaze kroz porod, oni se od toga ne moraju oporavljati, nisu puni hormona i ne moraju brinuti o svom izgledu nakon trudnoće, ne dobiju struje i ne moraju najednom mijenjati sve grudnjake (naravno to se odnosi samo na one mame koje doje). Ne moraju dojiti, pa ni buditi se po noći da bi utješili svoju bebu ili joj dali jesti. Iako ima puno toga što ne moraju ne znači da je njima sve ostalo kao i prije. Iako ima žena koje će reći ma njih boli briga njima je super, njima zapravo i nije tako, mi ih više tako doživljvamo. Oni gledaju svoju voljenu kako po noći ustaje, kako je umorna, i shvaćaju kako nam je teško iako se nama čini da nije tako. Oni mogu slobodno otići na kavu ili u na ribolov bez ''modnog dodatka'' iz posve normalnog razloga ONI NEMAJU CICU.
              Kad rodiš dijete slijedi period oporavka koji nije jednostavan jer u isto vrijeme moraš brinuti oko bebe, sebe a i druge djece ako ih imaš. Moraš se pomiriti s činjenicom da neko vrijeme ne možeš kud hoćeš jer uvijek imaš sa sobom super cool dodatak (bebu) i vjerovatno će proći godina do dvije kad ćeš se moći vratiti na staro.
             Imati bebu nije tako zastrašujuće kao što mnogi misle. Imati bebu zapravo je najlakši period u imanju djeteta. Beba spava, cica ili pije na bočicu, kaka, piški, moraš ju prošetati i puno, puno maziti. Ne kaže se uzalud ''Malo dijete mala briga, veliko dijete velika briga''.
             Mnoge mame, pa tako i ja nakon poroda susreću se s mislim što ako ja ne mogu nahraniti svoje dijete, tj. podojiti ga kakva ću ja to biti mama? Bez brige, niste loša mama ako ne ide, iako je majčino mlijeko najzdravije, najfinije i najbolja opcija za vaše dijete, adaptirano mlijeko ga neće ubiti. Nemojte misliti da pri tome ne volite svoje dijete i da mu niste dobra mama. Mishku nisam dojila, zapravo jesam ali vrlo kratko i vrlo slabo, što se moglo očekivati kad su nas odvojili prva 4 dana njezina života, bile smo bolesne i pile antibiotike jednostavno nije išlo. Bila je na adptiranom mlijeko do prve godine. Hrvoja dojim od prvog dana iako je bilo perioda kada sam mislila da više neće ići ali evo hvala dragom Bogu ide. Bilo je noći kad nije bilo dovoljno, nisam htjela da bude gladan pa sam mu koji put napravila bočicu. Sada već ima tri kruta obroka i cica puno manje. To što Miushku nisam dojila ne znači da s njom nisam emocionalno povezana, naša veza je super.
           Nije tako strašno imati bebu, bez obzira na neprospavane noći, grčeve i muke s prvim zubićima to nije najstrašnije. I istina je što drugi kažu, s drugim djetetom je mnogo lakše.
           Ljubita svoje bebe, mazite ih grlite, nosite, uživajte u njima. Poljupcima i zagrljajima nećete ih razmaziti, ako to sad ne radite, kad ćete? Kad krenu u školu neće vam to više dati jer su oni tada zanjih ''veliki''.
          Imati bebu kao i imati dijete najteži i najodgovorniji posao koji ćete ikada imati, ali je sigurno i najljepši.

Uživajte u svojoj djeci!

Pusa!