petak, 8. lipnja 2012.

Imati bebu

             Već sam pisala kako je imati kćer, došlo je vrijeme da vam kažem kako je imati bebu. Ne znam kako je imati sina, jer je moj sin još premali da bi mogla reći više o tome.
On danas ima 5 i pol mjeseci i za 12-tak dana bit će punih 6, pola godine života.
Kada se odlučiš za bebu moraš biti svjestan svega što ti to dijete donosi.
            Onaj dan kad beba dođe na svijet zaboravi na sve što si prije toga radio, odnosno radila jer će se sad tvoj svijet okrenuti ne za 360 stupnjeva nego za 720. Muškarcima je tu puno lakše jer oni prolaze kroz porod, oni se od toga ne moraju oporavljati, nisu puni hormona i ne moraju brinuti o svom izgledu nakon trudnoće, ne dobiju struje i ne moraju najednom mijenjati sve grudnjake (naravno to se odnosi samo na one mame koje doje). Ne moraju dojiti, pa ni buditi se po noći da bi utješili svoju bebu ili joj dali jesti. Iako ima puno toga što ne moraju ne znači da je njima sve ostalo kao i prije. Iako ima žena koje će reći ma njih boli briga njima je super, njima zapravo i nije tako, mi ih više tako doživljvamo. Oni gledaju svoju voljenu kako po noći ustaje, kako je umorna, i shvaćaju kako nam je teško iako se nama čini da nije tako. Oni mogu slobodno otići na kavu ili u na ribolov bez ''modnog dodatka'' iz posve normalnog razloga ONI NEMAJU CICU.
              Kad rodiš dijete slijedi period oporavka koji nije jednostavan jer u isto vrijeme moraš brinuti oko bebe, sebe a i druge djece ako ih imaš. Moraš se pomiriti s činjenicom da neko vrijeme ne možeš kud hoćeš jer uvijek imaš sa sobom super cool dodatak (bebu) i vjerovatno će proći godina do dvije kad ćeš se moći vratiti na staro.
             Imati bebu nije tako zastrašujuće kao što mnogi misle. Imati bebu zapravo je najlakši period u imanju djeteta. Beba spava, cica ili pije na bočicu, kaka, piški, moraš ju prošetati i puno, puno maziti. Ne kaže se uzalud ''Malo dijete mala briga, veliko dijete velika briga''.
             Mnoge mame, pa tako i ja nakon poroda susreću se s mislim što ako ja ne mogu nahraniti svoje dijete, tj. podojiti ga kakva ću ja to biti mama? Bez brige, niste loša mama ako ne ide, iako je majčino mlijeko najzdravije, najfinije i najbolja opcija za vaše dijete, adaptirano mlijeko ga neće ubiti. Nemojte misliti da pri tome ne volite svoje dijete i da mu niste dobra mama. Mishku nisam dojila, zapravo jesam ali vrlo kratko i vrlo slabo, što se moglo očekivati kad su nas odvojili prva 4 dana njezina života, bile smo bolesne i pile antibiotike jednostavno nije išlo. Bila je na adptiranom mlijeko do prve godine. Hrvoja dojim od prvog dana iako je bilo perioda kada sam mislila da više neće ići ali evo hvala dragom Bogu ide. Bilo je noći kad nije bilo dovoljno, nisam htjela da bude gladan pa sam mu koji put napravila bočicu. Sada već ima tri kruta obroka i cica puno manje. To što Miushku nisam dojila ne znači da s njom nisam emocionalno povezana, naša veza je super.
           Nije tako strašno imati bebu, bez obzira na neprospavane noći, grčeve i muke s prvim zubićima to nije najstrašnije. I istina je što drugi kažu, s drugim djetetom je mnogo lakše.
           Ljubita svoje bebe, mazite ih grlite, nosite, uživajte u njima. Poljupcima i zagrljajima nećete ih razmaziti, ako to sad ne radite, kad ćete? Kad krenu u školu neće vam to više dati jer su oni tada zanjih ''veliki''.
          Imati bebu kao i imati dijete najteži i najodgovorniji posao koji ćete ikada imati, ali je sigurno i najljepši.



Uživajte u svojoj djeci!

Pusa!

Broj komentara: 12:

  1. i ja sam double mommy sa 2 dečka, jedan 5 god, drugi 4,5 mj, obje smo onda novopečene 2. put
    http://mj-mischmasch.blogspot.com/

    OdgovoriIzbriši
  2. ja nemam decu. ali sam pročitala sve što si napisala.

    OdgovoriIzbriši
  3. Potpuno se slažem s tobom, jako lijepo si to napisala i opisala..:)
    Ja sam mama dvije curke, jedne od 5 god. i druge od 2 god., i u zadnje dvije godine ne znam kad sam odspavala noć u komadu, ali to vrijeme ne bi mijenjala za ništa na svijetu. Nije uvijek lako, ali njihova ljubav, osmijeh i sreća to je neprocjenjivo.:)

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Nisam se naspavala jos od prve trudnoce,taman kad je Mia pocela spavat kako treba i prestala piskiti u krevet ostala sam trudna i sve ispocetka,ali ipak ujutro nakon par pusa spremna sam za nove izazove.

      Izbriši
  4. Jako lijepo napisan post.. ja se strašno bojim tog perioda koji me kad tad čeka i imam feeling da nikad neću biti spremna za trudnoću i dijete.. nadam se da će mi proraditi majčinski instinkti jednog dana..

    OdgovoriIzbriši
  5. mislim da sam s Marinicom na istoj valjnoj duljini ;)
    ali ipak, sam svjesna da ni ne mogu biti spremna na nešto što nisam nikad iskusila u životu zato, kad se dogodi, dobro se dogodilo, nastojat ću uživat više, bojat se manje!
    A do tad ću štipat i ljubakat nećaka koji već lagano ulazi u fazu da mu je to sve naporno :)

    p.s. divan je post!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Tina b. i Marinica kad sam bila prvi put trudna mislila sam da sam spremna tek kad sam dobila dijete u ruke skuzila sam da sam bila u krivu i pomislila "a šta sad?!". Kasnije je sve doslo samo po sebi uz malu pomoć mam,svekrve i raznih foruma i knjiga.

      Izbriši
  6. Nikad u potpunosti ne možeš biti spreman na ono što te čeka. Iz ovog posta čujem da kad prilaziš životu s ljubavlju i pozitivno, ništa nije nemoguće niti mrsko, makar ponekad teško bilo!

    OdgovoriIzbriši
  7. Ne znam zašto svi danas toliko šize oko dojenja odnosno nedojenja? Nedaj bože da kažeš da ne želiš dojiti (npr ja jednog dana kad budem imala bebicu ne planiram dojiti) ispadaš odmah Sotona. Vjerujem da dobra majka mazi i pazi svoju bebicu i sa i bez dojenja i da je dojenje najmanje bitno.
    Evo i tvoja Miuška, nisi ju mogla dojiti a što joj fali, vesela, slatka voljena mrva. Mislim da se ljudi danas previše trpaju u tuđe poslove umjesto da gledaju svoje. Ti uživaj sa svojim mrvama, najslađe je dok su mali i bezbrižni :) Slika stopica, što da kažem ♥♥♥ :)

    OdgovoriIzbriši