Naše tete

Hej mame, što mislite o svojim tetama u vrtiću?
Što mislite da one rade s njm a kad svoje najdraže njima ujutro predate?
Biti teta nije tako jednostavan posao kao što mnoge mame a i tate misle. Znam iz vlastitog iskustva.
Zamislite jedan dan provedete sa 20-25 djece pa i više. Da toliko guza morate obrisati, toliko ručkova podijeliti, toliko jabuka narezati, toliko djece poljubiti, sa svakim se poigrati, sa toliko roditelja porazgovarati, toliko radova pospremiti... Neke moje prijateljice i poznanice jedva da to mogu sa svojih vlastitih dvoje, troje, a neke jedva s jednim.
Naše tete nisu savršene, ali su najbolje prijateljice moje male leptirice. Bilo je dana kad ih nisam mogla gledati, a sigurno ni one mene (one su još k tome moje kolegice), ali je više dana kad su mi bile najdraže i najbolje, kada su me najbolje mijenjale dok sam ja bila na poslu, ili uz malu bebu doma, a moja Miushka s njima. Rijetko prelazi boravak od 7 sati dnevno, a svaki blagdan ili dežurstvo pokušavamo ju vaditi iz vrtića da bude s nama doma. U ostalom sebi sam ju rodila, a ne vrtiću, iako mnoge mame doslovce shvaćaju potpisivanje ugovora s vrtićem na 10 satni program i toga se doslovce drže i onda kad za to nemaju realne potrebe. Nije stvar u tome što će dijete biti dugo u vrtiću, nego u tome da mu je ljepše s mamom i tatom.
Ako uzmemo u obzir da dijete spava 12 sati, to je znači pola dana, ako je u vrtiću 9-10 sati, onda mu ostaje 4-5 sata da bude s roditeljima. Zar mu ne bi bilo ljepše da je više doma, a manje u vrtiću?
No, dobro, svaki roditelj zna što je za njegovo dijete najbolje, tako ja mislim da je za moje dijete najbolje da ljeto provede sa mnom, a ne da hoda iz grupe u grupu i da svaki dan s njom budu neke druge tete i neka druga djeca.
Naše su tebe obadvije Ivane, i totalne su suprotnosti, jedna visoka, druga niska, crna i plava, kad bi Miushku pitali koja joj je draža mislim da ne bi znala odlučiti koja. Jako su stroge, to se meni sviđa i u njihovoj grupi vlada red i rad. Svaki tjedan mogu primijetiti nova poticajna sredstva i promjene u sobi (ok, meni je to posao pa to lako i često primijetim).
Svakog Božića i prije godišnjeg odmora našim tetama poklonim sitnicu kao mali znak pažnje što su bile uz Miushku onda kad ja to nisam mogla. Za ovaj Božić poklonila sam im cvjeteke (jednoj rozi, drugoj bež), a na zadnji dan Miushkinog boravka u vrtiću prije ljeta poklonila sam im torbice i naravno svakoj čokoladu. Kažu da im se sviđaju i ja se nadam da je tako.
Nadam se da će se svidjeti i vama.

Za veliku Ivanu

Za malu Ivanu

Nadam se da se i vama sviđaju.

Sve torbice i cvjeteke možete pogledati u albumima na fejs stranici, fejs profilu i omnisartu.

Pusa!