Sanja i Kremisimo kocke

Poznajem dosta žena s imenom Sanja. Moja vjenčana kuma je Sanja, imam prijateljicu Sanju, kolegicu Sanju, susjedu Sanju, i ja sam Sanja. Ovaj post posvećen je mojoj susjedi Sanji. Sanja je moja vječna inspiracija kada su u pitanju kolači. Ona svojom vještom rukom sprema prefine slastice i na tome joj zavidim. Njezini kolači izgledaju kao s fotografije, uvijek čvrsti, proporcionalni, ravno izrezani, ma kao da ih je donijela iz slastičarnice. Sanja je tako za vikend bila moja inspiracija za Kremisimo kocke koje sam pripremala. Prvi put sam ih jela za doček 2011 god., naravno ona ih je spremila i odmah sam se zaljubila u taj kolač. Vrlo je jednostavan za napraviti, idealan za klince. Sastoji se od pudinga, petit beurre keksa, nutelle ili nekog sličnog namaza, čokolade i čokoladnih banankica, mmmmmm..... Nema pečenja pa se može lako napraviti i na moru. Odtada sam ga pravila već mnogo puta. To je ujedno jedan od nekolicine kolača koje moja Miushka hoće jesti. Tanjur kolača otišao je jednoj baki, drugi tanjur drugoj baki, i jedan je spreman za moju Sanju. Nama je ostao samo jedan red, što je zapravo nam dovoljno.

Dok vi uživate u čitanju recepta ja odoh odnijet Sanji kolače i popit šalicu kapučina.

Pusa!